Svake godine 14. veljače obilježava se blagdan sv. Valentina, Valentinovo.
Ovaj blagdan sinonim je za dan zaljubljenih, kada se tradicionalno poklanja nekakav znak pažnje, najčešće su to svijeće i čokolade.
Tko je bio Sveti Valentin?
Prema legendi, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car, Klaudije I, naredio je vojnicima da se ne smiju ženiti ili zaručivati jer je smatrao kako se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici, u strahu od cara, odlučili su poštovati ovu odluku, pa nisu više htjeli vjenčati vojnike. Međutim, svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i potajno je vjenčao sve mlade parove koji su to željeli. Tako je činio sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu, a 14. veljače i pogubile. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem.
Tradicija:
Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi i od dana njegova slavlja. Naime, nekada se životni ritam uvelike ravnao prema crkvenim blagdanima. Crkva je od vjernika tražila, da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Božić, na Uskrs) jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila, da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebnim vremenima adventa (došašća) i korizme, već izvan takvih razdoblja. A datum 14. veljače pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme.
Sveti Valentin se slavi već u ranom srednjem vijeku, osobito u Engleskoj, a poslije u cijelom svijetu. U Hrvatskoj su ga posebno štovali vjernici u sjeverozapadnim krajevima.
Običaj biranja odabranice na Valentinovo najprije se proširio u Engleskoj i Škotskoj. Poznato je da su u 16. stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svoje odabranice. Čestitke su bile pažljivo izrađene, obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom i to su vjerojatno bile prve čestitke i razglednice ikada poslane.