Rastava braka jedna je od posljednjih i najtežih odluka parova nesretnih u braku. Obeshrabrujući podatci govore kako se u Hrvatskoj prošle godine raspao svaki treći brak!
Najčešći uzroci rastava su svađe, nedostatak razgovora, razumijevanja, poštovanja i podrške te nepomirljive razlike u karakteru.
S druge pak strane, najčešći razlozi zbog kojih nesretni parovi ipak ostaju zajedno su djeca i financije.
U nezavidnoj situaciji para često se nađe jedan partner koji da sve od sebe kako bi brak ipak profunkcionirao. Što ako želja za ‘oživljenjem’ braka nije obostrana? Kako su se nosili s tom situacijom? Ovo su njihove ispovijesti:
“Jednostavno nije išlo, koliko god sam se trudila…”
“Moj tadašnji suprug, kćer i ja prodali smo kuću i preselili se u divno obiteljsko naselje misleći kako će to pomoći našem braku. Imala sam dobar osjećaj, nadala sam se da će taj novi početak osvježiti naš uljuljali brak. Kada smo se uselili, odmah sam odlučila krenuti u akciju; angažirala sam dadilju kako bismo napokon bili sami, napravila sam ukusnu večeru, ohladila bocu vina, čekala ga. Kada se napokon vratio s posla, sjeo je hladno za stol, nimalo oduševljen. Pojeo je večeru ni ne pogledavši me, samo je kratko rekao kako sam na ugađanja trebala misliti ranije i da bismo trebali potpisati papire za rastavu. Zanijemila sam, a on je samo nastavio govoriti kako sam ja kriva za sve, da bi sve bilo bolje da sam se zadovoljila zanimanjem domaćice, zamjerio mi je što sam radila i napravila karijeru, bujica optužbi i prebacivanja krivnje samo se strovalila meni u lice. Bila je to naša posljednja večera i naš posljednji razgovor. Shvatila sam tada da nema smisla popravljati nepopravljivo. Bili smo različiti, nismo voljeli iste stvari, kroz godine smo se promijenili…ne znam kako niti kada, ali jesmo. Jedino što nas je vezalo bila je naša kći, no nije imalo smisla prisiljavati je da gleda dvoje nesretnih roditelja stoga sam odlučila da je zaista najbolje da ode svatko na svoju stranu. Na početku samačkog života bila sam slomljena, nisam vidjela ništa dobro, ništa pozitivno, a nije mi se niti činilo da će krenuti nabolje, međutim, krenulo je. Nakon početne ‘ošamučenosti’ osvijestila sam sebe, zaista sam se ponovno upoznala, išla sam za onime što mene usrećuje i sada, na pragu 40-e napokon znam tko sam. Sretna sam, a moja kći u ‘novoj’ meni vidi uzor, hrabru, karakternu, čvrstu i samopouzdanu ženu. To je najbolje što sam joj mogla dati i naučiti je.”
“Dopustio sam joj da me vara”
Volio sam i volim svoju bivšu ženu, međutim, ljubav nije bila obostrana. Volio sam je toliko da sam, kada sam saznao da me vara, odlučio dopustiti joj to misleći da će ga na koncu ostaviti i vratiti se meni. Nije bilo tako. Ostala je s njim, a ja sam i dalje odlučio čekati mislivši kako je to samo hir…nije bio… zaljubila se… Tada sam pomislio kako ću ju obnjavljanjem naših bračnih zavjeta podsjetiti kako je jednom davno bila zaljubljena i u mene…Ništa nije upalilo i tada sam shvatio da je nema smisla držati kada više nikada neće biti moja… Moja jedina uloga u njenom životu bila je uloga otirača i uloga oca njene djece. To je sve.
“Bila sam spremna podvrći se plastičnoj operaciji da ga usrećim…”
Posljednje godine svoga braka i pokušaje da ga spasim opisala bih kao bacanje bezbroj pikado strelica koje nikada nisu pogodile metu. Svaka ta strelica predstavljala bi jedan moj pokušaj da ga vratim; uređivala sam se, išla na dijete, sređivala nokte, stavljala ekstenzije u kosu, pripremala fina jela… Čak sam bila spremna podvrgnuti se plastičnoj operaciji da ga usrećim, da izmamim barem jedan njegov pogled pun požude, da učinim da se ponovno zaljubi u mene… Prije operacije mnogo smo razgovarali o našem braku, njegovim očekivanjima… tada sam shvatila kako se naš brak vrti isključivo oko mog fizičkog izgleda… nakon 20 godina braka pokušao me ucijeniti rastavom braka ukoliko se ne podvrgnem plastičnoj operaciji da izgledam mlađe… Shvatila sam kako je nakon 20 godina braka (!) njemu stalo samo do mog izgleda, nisam ga interesirala ja kao osoba. “Nakon 20 godina braka”, ponavljala sam u sebi… Kakva izdaja, kakvo razočarenje, kakav jadnik… Naposljetku sam se odlučila promijeniti, ne radi njega, već radi sebe i djece, ne fizički već duhovno. Naš brak više nije imao smisla, pretvorio se u tinejdžera kojem je na pameti bila samo jedna stvar. Meni je trebao netko zreo, netko s kime mogu razgovarati, a njemu netko mlad i površan. Rastali smo se i to je bila ispravna odluka.
“Trebali smo ići na romantičan vikend, na koji sam naposljetku otišla sama, jer je on želio ostati kod kuće…”
Dan kada sam shvatila da je naš brak gotov bio je dan prije no što smo trebali otputovati na romantičan vikend koji nas je trebao ponovno zbližiti. Svađali smo se čitav taj tjedan (zapravo, posljednje četiri godine svađa je jedino u čemu smo sudjelovali zajedno). Večer uoči puta ponovno smo se posvađali i on mi je priopćio kako me ostavlja i da nismo više u braku. Ujutro sam ga probudila rano i doslovno molila da ide sa mnom jer sam zaista mislila da će nas zajednički odmor zbližiti… Da ne spominjem kako sam se nadala da ćemo napokon spavati zajedno i vratiti ugasle strasti, unazad par godina na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko puta smo ‘bili zajedno’. Odbio je ići, stoga sam otišla sama… sada tek shvaćam koliko je to hrabra i dobra odluka bila, naime, na putovanju sam upoznala mnogo zanimljivih ljudi, iskusila stvari za koje nikada nisam misla da ću iskusiti! Kada sam se nakon puta vratila natrag u našu kuću, rekla sam mu da je gotovo. Uz odlazak na spomenuto putovanje, to mi je bila najbolja odluka u životu!