Kada osoba ima moć u svojim rukama, teško će odoljeti ne pretjerati u nekim svojim potezima. Slična stvar je i s vlašću, odnosno državom. U nastavku donosimo nekoliko ludih zakona i poreza koji zaista postoje ili su postojali!
Sprovod u vrijeme antičkog Rima krenuo bi povorkom u kojoj bi se tijelo pokojnika nosilo ulicama, a što je više ljudi išlo za tijelom, to se preminula osoba smatrala značajnijom u društvu. Nekima je toliko bilo stalo da njihovo tijelo ili tijelo njihovih najbližih ulicama Rima prati što veći broj ljudi da su unajmljivali profesionalne glumce ili plaćali običnim građanima da hodaju u povorci i plaču. Žene su čupale kosu, ridale vrlo glasno ne bi li ta tuga i žaljenje za pokojnikom dobilo veću snagu i ne bi li impresionirale susjede. Taj je običaj dosegnuo tolike razmjere da je država zabranila ženama da plaču na sprovodima.
U američkoj državi Maryland, 2004. godine uveden je neobičan porez kako bi se zaštitilo ušće rijeke Chesapeake. Visine je oko 20 kn mjesečno na komunalne račune i oko 250 godišnje za vlasnike septičkih jama.
Ruski car Petar Veliki uveo je početkom 18. stoljeća porez na duše, što je značilo da svaka duša, odnosno svi moraju platiti porez, neovisno o vjerskim uvjerenjima. Car Petar je obožavao poreze pa je između ostalog naplaćivao porez na dimnjake, šešire, čizme i podrume.
U doba antičkog Rima ideja o samoubojstvu smatrala se razboritim razmišljanjem. Kraljevi su otrov držali blizu sebe u slučaju da prilike postanu neprilike. Bolesne se ohrabrivalo da popiju otrov ne bi li završile njihove muke. Jedine osobe koje nisu smjele počiniti samoubojstvo bili su vojnici, robovi i zatvorenici. Jedno vrijeme na snazi je bio zakon koji je nalagao da osobe koje žele počiniti samoubojstvo moraju zatražiti odobrenje Vijeća. Na primjer, osoba koja je bolovala od depresije mogla je zatražiti odobrenje Vijeća za počinjenje samoubojstva. U slučaju da joj Vijeće odobri zahtjev, kao dar bi dobila bočicu otrova.
Rimski car Neron uveo je porez na mokraću. Urin se prodavao kožarima koji su ga koristili zbog velikog udjela amonijaka u njemu.
U Rumunjskoj je početkom stoljeća uveden porez na vještice na što su one zaprijetile bacanjem uroka na rumunjske političare. Određeno je da vještice moraju plaćati 16 posto porez na dohodak.
Preljub nije bio stran građanima antičkog Rima, no procedure koje su se provodile nakon otkrivanja istog, uvelike se razlikuju od sadašnjih. Kad bi muškarac uhvatio ženu u preljubu, slijedio bi društvene norme, prema kojima je bilo poželjno zatočiti ženu i njezina ljubavnika te pozvati sve susjede i poznanike da vide muškarca koji spava s tuđom ženom. Nakon toga, muž je imao tri dana javno priopćiti detalje preljuba, od toga kako je doznao da ga žena vara, gdje ih je pronašao i sve ostale sočne pojedinosti. Prema zakonu antičkog Rima, muškarac se morao razvesti od žene preljubnice jer bi u suprotnom bio optužen da je svodnik. Ljubavnika svoje žene mogao je ubiti samo u slučaju da se radilo o muškoj prostitutki ili robu. Ako je riječ o jednakopravnom građaninu, trebao je potražiti pomoć svekra, ženinog oca. Prema zakonima antičkog Rima, otac žene imao je pravo usmrtiti ljubavnika svoje kćeri bez obzira na boju ili raskoš toge koju je nosio. Kada bi žena uhvatila muškarca u preljubu, jedina stvar koju je mogla napraviti je plakati. Po mogućnosti unutar četiri zida jer gotovo da nije bilo dana da netko nije umro, a plakanje na ulicama za vrijeme sprovoda ženama je bilo zabranjeno.