PRIČE ZA LAKU NOĆ: ALIBABA I 40 RAZBOJNIKA

7303

 

Jednom davno, u Perziji su živjela dva siromašna brata – Kasim i Alibaba. Kasim je uspio steći bogatstvo tako što se bogato oženio, a Alibaba je ostao siromašan. Bio je drvosječa i svaki dan išao bi u šumu srušiti stablo, pa bi cjepanice prodavao na trgu i tako taj dan zaradio za sebe i svoju obitelj. Jednog dana, taman nakon što je u šumi natovario cjepanice na magarca, čuo je kako se približavaju konji. Pomislio je da su to sigurno razbojnici, pa je sakrio magarca i popeo se na stablo. I doista, bili su to razbojnici koji su dojahali baš do stabla gdje se skrivao Alibaba. Njihov vođa naredio im je da se zaustave i pričekaju, a onda je sišao s konja i otišao do goleme pećine. Pećina je bila zatvorena velikim kamenom, ali čim je vojskovođa došao do pećine i rekao – “Sezame, otvori se”, kamen se pomaknuo i otvorio ulaz. Ulaz u pećinu bio je toliko velik da su kroz njega mogla proći četvorica konjanika odjednom. Počeli su ulaziti, a Alibaba ih je izbrojao čak četrdeset. Nakon posljednjeg, kamen je ponovo zatvorio pećinu. Alibaba je bio mudar i nije se odmah spustio sa stabla, nego je pričekao da konjanici izađu.

Kada su razbojnici odjahali, Alibaba se napokon spustio sa stabla, pa je i sam otišao do pećine. Šapnuo je “Sezame, otvori se” i veliki kamen se pomaknuo. Alibaba je ušao u pećinu i obradovao se kada je vidio da je puna zlata, nakita, dragulja, svile i krzna. Alibaba je na brzinu napunio džepove zlatom i draguljima pa izašao. Sve vreće skinuo je s magarca, pa ih je, umjesto drvima, napunio zlatom, srebrom i nakitom. Pazio je da iz svakog kutka pećine uzme po malo, kako razbojnici ne bi primijetili da nešto nedostaje. Kada je uzeo koliko je njegovo magare moglo nositi, Alibaba se vratio kući. Ispričao je ženi što se dogodilo i rekao joj da moraju zakopati blago kako ih razbojnici ne bi otkrili. Ipak, ona ga je htjela prije toga prebrojati, pa je otrčala k ženi Alibabinog brata i zamolila je za mjericu. Ali nije joj htjela reći za što joj treba, kako se ona i Kasim ne bi polakomili za blagom. Ali Kasimova žena bila je pametna, pa je namazala zdjelicu lojem da se za nju zalijepi što god ovi vagali.

Ujutro, kada je Alibabina žena vratila mjericu, Kasimova žena primijetila je da se na dno zalijepio jedan zlatnik. Odmah je pojurila mužu i otkrila mu da njegov brat siromah ima toliko zlata da ga mora brojati mjericom! Ovaj odmah pojuri k bratu i zatekne ga kako zatvara ploču na podu. Nagovorio ga je da mu kaže što se zbiva, pa kada mu je ovaj ispričao sve o pećini, Kasim je odlučio uzeti deset svojih magaraca i donijeti koliko god zlata može ponijeti! Alibaba ga je upozorio da će nastradati, ako ga razbojnici ulove, ali ovaj nije htio slušati. Kasim je došao u pećinu, rekao čarobne riječi i odmah počeo gramzljivo uzimati blago. Nije pazio odakle uzima, glavno mu je bilo da su dragulji što veći, a zlatnici što krupniji. Kada je natovario svega što je mogao uzeti, htio je pobjeći iz pećine, ali… U silnom uzbuđenju, zaboravio je lozinku kojom se pećina otvara. Vičući razne naredbe, Kasim je odjednom čuo topot konjskih kopita kako se približavaju pećini. U strahu je pobjegao na dno pećine, ali razbojnici su ga ipak pronašli jer su vidjeli njegove magarce, zavezane tik pred pećinom. Htjeli su ga ubiti čim su ga otkrili, kako bi i drugima pokazali što ih čeka, ako odluče zaviriti u pećinu.

Kasimova žena uzalud je čekala supruga. Nakon što je prošao cijeli dan, Alibaba je odlučio potražiti brata. Čim je došao u špilju i vidio što se dogodilo, stao je plakati. Sakupio je bratovo tijelo i sve blago koje je ostalo razasuto oko Kasimovih magaraca, pa krenuo kući. Budući da Kasimova žena nije znala ništa o vođenju poslova svoga muža, njih je preuzeo Alibaba i tako postao još bogatiji. Čak se iz svoje siromašne kuće preselio u bratovu palaču. U toj palači živjela je lijepa, mlada robinja, Morgiana. Alibaba joj je ispričao kako je umro njen gospodar, pa joj objasnio da će morati nagovoriti gazdaricu da nikome ne priča o bogatstvu i pećini, kako razbojnici ne bi i njih pronašli i ubili. Morgiana je bila mudra, pa je svima ispričala kako je Kasim umro od nenadane bolesti i kako su njegovo tijelo spalili. To je uvjerilo susjedstvo, pa su Alibaba i njegova obitelj mogli nastaviti živjeti u miru. Ali, nakon što su se razbojnici vratili u pećinu i vidjeli da nema Kasimovog tijela, shvatili su da je još netko otkrio njihovu tajnu. Odlučili su poslati jednog među sobom u grad, obučenog kao trgovca, da vide događa li se tamo nešto sumnjivo.

U gradu je razbojnik pitao jednog krojača da li se dogodilo nešto značajno u posljednje vrijeme i ovaj mu kaže da nije ništa, osim što je umro vlastelin Kasim, a njegov brat Alibaba naslijedio je palaču i veliko bogatstvo. Razbojniku je to bilo sumnjivo, pa je nagovorio trgovca da mu pokaže gdje je ta palača. Kad ju je pronašao, označio ju je kredom, kako bi razbojnici znali da je to kuća u kojoj se skriva njihovo bogatstvo. Znak na kući vidjela je Morgiana i odmah posumnjala da će donijeti neku nesreću. Zato je uzela kredu i istim znakom obilježila još nekoliko kuća u ulici. Razbojnici nisu znali koja je kuća sa znakom prava, pa su poslali drugog zamaskiranog razbojnika krojaču, da ga ponovo odvede Alibabinoj kući. Drugi razbojnik na kuću je stavio crveni krug, ali Morgiana je sada znala da se nešto opasno događa, pa je istim krugom obilježila i ostale kuće. Vođa razbojnika bio je bijesan i odlučio je sam pitati krojača gdje je Alibabina kuća. Uzeo je 19 mula natovarenih žalama s uljem i odlučio glumiti trgovca uljem. Ali samo je jedna mula zapravo nosila ulje u žalama, a u ostalima su se skrivali razbojnici. Čekali su znak svog vođe da izađu i napadnu Alibabu čim dođu u njegovu palaču.

Kada je razbojnik prerušen u trgovca došao pred palaču, Alibaba ga je pozvao na ručak. Naredio je Morgiani da se pobrine za mule dok oni objeduju. Ali čim je Morgiana došla pred prvu mulu, čula je glasove iz žara. Shvatila je da su to razbojnici, pa je uzela ulje iz prvih žara, zagrijala ga i, čim je pala noć, izlila vrelo ulje u preostale žare, te tako ubila sve razbojnike. U ponoć, vođa razbojnika iskrao se iz palače i pozvao svoje razbojnike da izađu. Budući da se nitko nije odazvao, išao je provjeriti žare i ostao zapanjen kada je vidio da su njegovi vojnici mrtvi. Pobjegao je u šumu da i njega ne ubiju, ali je odlučio vratiti se i osvetiti svoje podanike. Nakon nekoliko dana prerušio se u drugog trgovca i kupio trgovinu u gradu. Kada je to čuo Alibaba, pozvao je tog došljaka na večeru. Prerušeni razbojnik rado se odazvao, planiravši da će tu večer ubiti Alibabu, ali čim je došao na vrata, Morgiana je primijetila njegov bodež za pasom. Odmah je prepoznala vođu razbojnika, ali je mudro šutjela.

Usred večere, Morgiana zamoli Alibabu da joj dopusti plesati s gostom. On joj dopusti, pa se djevojka preodjene u lijepo, sjajno ruho i stane plesati oko prerušenog razbojnika. Usred plesa, dohvatila je njegov bodež i zarila mu ga u srce. Alibaba skoči i dohvati djevojku, a ona mu kaže da mu je upravo spasila život jer je ubila vođu razbojnika, prerušenog u trgovca. Alibaba je od zahvalnosti prema djevojci zaplakao i rekao joj da će dobiti što god zaželi. Ali umjesto nje, želju je imao Alibabin sin. Zamolio je oca da oslobodi djevojku od ropstva kako bi mogla postati njegovom ženom. Alibaba pristane i tako oženi svog sina za mudru i hrabru djevojku Morgianu. Mladencima je umjesto vjenčanog dara otkrio tajnu rečenicu kojom mogu otvoriti pećinu punu blaga.

PREKOsavjetnica.com

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime