Uvriježena je pogreška poistovjećivanja Dana mrtvih i Svih Svetih. Naime, u katoličkoj religiji mrtvih nema, pa tako ne postoji niti takav dan.
Dan Svih svetih je dan spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća. Tada je to slavlje padalo na prvu nedjelju nakon duhova, a tako se i zadržalo u pravoslavnoj crkvi. U katoličkoj crkvi je pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura 3. u 8. stoljeću. Svećenici su, naime, često pomicali blagdane kako bi poništili ostatke poganskih vjerovanja.
Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova.
Blagdan Svih svetih povezan je i s drevnom keltskom svetkovinom Samhain koja je označavala početak nove godine, odnosno dane u godini kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji. Vjeruje se da se u isto vrijeme na zemlji u te dane nalaze i žive i duše umrlih.
Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima.
Paljenje svijeća je odraz mišljenja da mi živi na taj način osiguravamo svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku.
Za razliku od Svih svetih, Dušni dan najčešće obilježavaju mise zadušnice i na taj način prisjećanje na preminule. Dušni dan katolički je blagdan i obilježava se dan nakon Svih svetih, 2. studenog.