Na istočnoj granici, na ušću rijeke Vuke u Dunav, stoji jedan ponosni grad, Hrvatska Hirošima, grad koji je 1991.g. gotovo sravnan sa zemljom. Za ovaj grad poginule su tisuće i tisuće branitelja, oko 7.000 civila i vojnika završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci. Ranjeno je oko 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. U Vukovaru su nakon okupacije postojali logori za silovanje, silovane su stotine žena, nakon rata, rođeno je više od 240 djece koja su plod silovanja. Počinitelji nisu kažnjeni, na slobodi su i nikada neće odgovarati za ovaj zločin. Bez obzira na sve ove činjenice i okrutnosti rata, pirova je to pobjeda Jugoslavenske armije i četnika nad hrvatskim braniteljima Vukovara. Na današnji dan 1991.g. bitka je završila porazom hrvatskih branitelja, grad je pao i srpski okupatori započinju svoj krvavi pir.
Ovo su samo činjenice koje su manje više poznate svima, svi ovi podaci javno su objavljeni. Danas 27 godina od tog zločina ništa se bitno u međuljudskim odnosima nije promijenilo. Žrtve nisu dobile zadovoljštinu, zločinci nisu kažnjeni. Kako bi se još jednom prisjetilo na žrtvu i nepravdu, Kolona sjećanja krenut će i ove godine kroz Vukovar. U Zagrebu večeras ispred Lisinskog sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje uz paljenje svijeća i poruku “I reći ću vam samo još jednu stvar, zapamtite Vukovar”