Vlada RH je u Hrvatski sabor uputila prijedlog zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije zajedno s interpretativnom izjavom.
Premijer Andrej Plenković istaknuo je kako je riječ o konvenciji koja je prihvaćena u okviru Vijeća Europe, a koja se bavi “groznim društvenim fenomenom”- nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji što je paneuropski problem.
“Statistika MUP-a govori da je od 2013. do 2017. ukupno ubijeno 195 osoba u Hrvatskoj, od kojih 91 žena. Od toga čak 63 ubojstva bilo je od bliskih osoba, a 46 od partnera. To je bitno i time se trebamo baviti. Zbog toga ova konvencija mora biti podržana u Saboru i mora ojačati mehanizme u suzbijanju ovog negativnog fenomena”, istaknuo je premijer.
Plenković: Hrvatska nema obvezu uvođenja rodne ideologije
Napominjući kako je u javnosti ta tema dobila svjetonazorske konotacije vezano uz pitanje roda i tzv. rodne ideologije, Plenković je rekao kako je Vlada, uvažavajući zabrinutost određenih skupina u društvu, odlučila u samom zakonu o potvrđivanju dati interpretativnu izjavu u kojoj stoji da Istanbulska konvencija ne sadrži preuzimanje nikakvih međunarodno pravnih obaveza koje bi u hrvatski pravni poredak uvodile nešto što se kosi s vrijednostima dijela hrvatskog društva.
Naglasio je kako će u toj interpretnativnoj izjavi, uz ostalo, stajati kako Hrvatska smatra da odredbe konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav, ni promjenu ustavne definicije braka.
“Nema pravne obaveze za priznanje trećeg ili neutralnog spola, nema pravne obaveze za redefiniciju braka kako je predviđeno Ustavom, nema pravne obaveze za uvođenje u naše nastavne planove i programe sadržaja onoga što smatramo da nije u skladu s našim vrijednostima. Time razjašnjavamo dileme onih koji imaju rezervu”, naglasio je.
Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Vijeće Europe prihvatilo ju je 11. svibnja 2011. u Istanbulu, a ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača od nacionalnih zakona.
Svrha Konvencije je, između ostalog, zaštititi žene od svih oblika nasilja, spriječiti, kazneno progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, pridonijeti uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i promicati pravu ravnopravnost žena i muškaraca, promicati međunarodnu suradnju. Radi učinkovite implementacije njenih odredbi, Konvencija uspostavlja specifičan mehanizam praćenja te pravni okvir za daljnju dogradnju zakonodavno-pravnog okvira potrebnog za učinkovitu prevenciju, progon i kažnjavanje počinitelja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Konvencijom se propisuju djela nasilja koja uključuju tjelesno, psihičko i seksualno nasilje te seksualno uznemiravanje, prisilne brakove, sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne pobačaje, a većina kojih čini dio hrvatskog kaznenog i prekršajnog zakonodavstva, koje se odnosi na područje zaštite i sankcioniranja nasilja u obitelji, te sadrži odredbe o kažnjavanju poticanja, pomaganja i pokušajima počinjenja kaznenih i prekršajnih djela te sankcije. Konvencijom se ujedno propisuje uspostava jednog ili više tijela odgovornih za koordinaciju, primjenu i procjenu politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom. Konvencija također u svrhu dosljedne provedbe njenih članaka podrazumijeva nužnost međuresorne i međunarodne suradnje kao i mehanizam nadzora u vidu skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO). Građanske tužbe, naknada štete žrtvama, sankcije i druge mjere, otegotne okolnosti pri određivanju kazne vezano uz kaznena djela utvđena u skladu s Konvencijom kao i zabrana obveznih alternativnih postupaka rješavanja sporova čine važan dio poglavlja V. Materijalno pravo Konvencije usmjerenog dodatnoj zaštiti žrtve nasilja. Naknada štete od strane države dodjeljuje se osobama koje su pretrpjeli teške tjelesne ozljede ili oštećenje zdravlja, u mjeri u kojoj ta šteta nije pokrivena iz drugih izvora kao što su počinitelj, osiguranje ili državna sredstva za zdravstvo ili socijalnu skrb. To ne sprečava stranke da zatraže povrat dodijeljene naknade od počinitelja, sve dok se pridaje dužna pažnja sigurnosti žrtve.
Posebno se ističe i područje prevencije kojim se određuje potreba podizanja svijesti šire i stručne javnosti o štetnosti i neprihvatljivosti nasilničkog ponašanja, njegovog utjecaja na djecu i potrebe sprečavanja takvog ponašanja. Naglašena je i potreba usavršavanja stručnih osoba koje rade sa žrtvama i počiniteljima nasilja, usavršavanje o koordiniranoj međuresornoj suradnji te potreba provođenja preventivne intervencije i terapijskih programa. Pružanje zaštite i potpore žrtvi podrazumijeva potporu žrtvama nasilja u vidu osiguravanja pristupa uslugama koje olakšavaju oporavak od nasilja, pomoć u pojedinačnim/skupnim pritužbama, specijalizirane usluge potpore žrtvama, osiguravanje dovoljnog broja skloništa za žrtve nasilja, kriznih centara za žrtve seksualnog nasilja, potporu i zaštitu djeci svjedocima u skladu s njihovom dobi, dostupnost naloga o zabrani pristupa ili naloga o zaštiti žrtvama svih oblika nasilja, nastavak istrage ili progona kaznenih djela čak i u slučajevima kada žrtva povuče izjavu ili pritužbu, mjere zaštite usmjerene žrtvama te besplatnu pravnu pomoć.
Odobravanje dozvole boravka za žrtve u slučaju prekida veze ili razvoda braka neovisno o njihovom trajanju, zabrana protjerivanja ili vraćanja žene žrtve nasilja kojima je potrebna zaštita u bilo koju zemlju u kojoj bi njihov život bio ugrožen ili bi bile podvrgnute mučenju, kažnjavanju ili ponižavajućem postupanju te odobravanje međunarodne zaštite i statusa izbjeglice žrtvama nasilja dodatne su mjere zaštite i pomoći žrtvama.
Konvencija omogućava priopćavanje rezervi, odnosno, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu svaka država ili EU može izjaviti zadržavanje prava ne primjene ili primjene samo pod posebnim slučajevima ili uvjetima odredbe članka 30. stavka 2., članka 44. stavka I.e, 3. i 4., članka 55. stavka 1. u pogledu članka 35. vezano uz lakša kaznena djela, članka 58. u pogledu članka 37., 38. i 39. te članka 59. Rezerve su valjane za razdoblje od 5 godina te se mogu obnoviti na razdoblja jednakog trajanja.
Izvor: Redakcija / esavjetovanja.gov.hr / Hina