Ivan Baran iz Vukovara autor je serije epske fantastike Ciklus Crnih Knjiga i filozofskog romana Samuel Gide.
Premda ima 22 godine, on piše knjige već deset godina. To je stoga što je svoju prvu knjigu, Enzolart (knjiga prva Ciklusa Crnih Knjiga), počeo pisati s 12 godina. Najnovija knjiga koju je otiskao je Mord Dur’agemski, dio prvi. Mord Dur’agemski je druga knjiga Ciklusa Crnih Knjiga, zbog veličine podijeljena u “dio prvi” i “dio drugi”. Mord Dur’agemski, dio prvi, dostupan je javnosti još od 2015. godine kao e-knjiga, no sada je on i službeno otiskan. Knjiga ima 380 stranica, od originalne e-knjige razlikuje se po mnogim dopisanim tekstovima i korekcijama, a tu je i nova ilustracija naslovnice koju potpisuje slikar Željko Matuško.
-Reci nam nešto o svojoj najnovijoj knjizi?
Mord Dur’agemski je jedina knjiga Ciklusa Crnih Knjiga koju se može čitati samostalno, bez poznavanja ostatka Ciklusa. To je priča o životu i smrti Morda Dur’agemskog, čovjeka koji je igrao ključnu ulogu tokom nastanka zemlje Enzolart. Kako je to dugačka knjiga nastajala mnogo godina, u njoj uistinu ima svega, od pukih svakidašnjica u kojima se čitatelj upoznaje sa životom i ozračjem Hil’guma i Enzolarta, pa do raznih avantura. S obzirom da je radnja knjige Mord Dur’agemski smještena tri stoljeća prije radnje knjige Enzolart, čitatelj se tu dublje upoznaje sa etimologijama pojmova koje je upoznao u Enzolartu. Neki pojmovi tek uzgred spomenuti u Enzolartu ovdje su dio radnje i čitatelj se svako malo nalazi u situaciji osmatrati kako nastaje ono što će u ostalim knjigama Ciklusa Crnih Knjiga biti dio folklora. Kao i sve knjige Ciklusa Crnih Knjiga, i ova ima mnogo likova. Makar jedva primjetno, svaki taj lik je relevantan dio priče i zato sam svakome poklonio mnogo mjeseci, oblikujući ga i dozvoljavajući mu objasniti njegovu perspektivu i iznijeti na vidjelo odraz njegove introspekcije. Ovo je najduža knjiga koju sam ikada napisao i jedina knjiga koju nisam znao kako započeti. Tek iz desetog pokušaja, dakle nakon što sam devet puta napisao i obrisao prvih dvadesetak stranica, uspio sam pronaći točku od koje je knjiga mogla započeti bez da se priča uruši par desetaka stranica dalje.
-U više navrata spomenuo si kako bi se Ciklus Crnih Knjiga mogao nazvati “filozofskom fantastikom”. Je li isto i sa knjigom Mord Dur’agemski?
Ciklus Crnih Knjiga je tetralogija koja će u trenutku objave svoje posljednje knjige biti projekt koji je stvaran možda i jedanaest godina. U jedanaest godina pogled na svijet neće promijeniti samo oni koji znaju sve ili oni koji skoro pa ne znaju ništa. Ja se ne vidim niti jednim od tog dvoje pa prepoznajem da ono što sam smatrao i o čemu sam pisao jučer, danas možda i neću nužno. Tako je prvi dio Ciklusa Crnih Knjiga, Enzolart, jedno avanturistično djelo. Enzolart se ne može nazvati dobro napisanom knjigom, kao ni suviše originalnom, ali se čovjek čitajući ju osjeća nekako slobodnim. Rekli su mi “Ovo je kao da film gledam, a ne da čitam knjigu”. Mord Dur’agemski je pak više filozofska knjiga, sa filozofskim i psihološkim digresijama. Tu čitatelj mora biti malo fokusiran. Jer teško bi bilo napisati knjigu o životu jedne osobe bez da se odluči zaći u njezinu srž, ideje njezine, težnje i strahove. Treći dio, Tame Hil’guma, koji upravo završavam, pokušao sam napisati kao spoj realistične i filozofske knjige. To nije najjednostavnije, pronaći pravi omjer opisivanja onoga što neki lik vidi i onoga što se u tom liku nalazi. Recimo kad sam pisao
Samuel Gide, opise sam srezao samo na najnužnije kako knjiga ne bi prešla 200 stranica. Kod Ciklusa Crnih Knjiga sam takva pravila uklonio; ako osjetim da je potrebno odvojiti čitavu stranicu kako bi se opisala veduta jednog grada primjerice, odvojit ću vrijeme i ta će stranica biti napisana.
-Hoćeš li nastaviti pisati epsku fantastiku i kad privedeš kraju Ciklus Crnih Knjiga?
Razlog zašto uopće pišem epsku fantastiku je taj što kada sam započeo sa pisanjem prve knjige, nisam bio dovoljno zreo pisati žanr kakav sam uistinu htio. Fantastiku je mnogo lakše pisati od mnogih drugih žanrova, u pogotovu filozofije, koja me je interesirala od početka. Danas fantastiku pišem jer osjećam da ono što sam započeo moram i završiti, a posljednjih me godina privlači i ideja pisanja epske fantastike vrijedne čitanja, to jest pisanja djela koje je kvalitetno kao takvo, bez obzira na žanr.
Kad već pišem epsku fantastiku, zašto ne bih napisao djelo epske fantastike na koje se ponosim?
Što budućnost donosi, ne znam. Ne znam hoću li se više vraćati tom žanru.
-Na čemu sada radiš?
Ove godine sam uredio roman Druga derivacija, pripremio za tisak i otiskao Mord Dur’agemski, dio prvi i napisao par stotina stranica knjige Tame Hil’guma. Mord Dur’agemski, dio drugi i Tame Hil’guma planiram otiskati krajem druge polovice ove godine. Usto radim na posljednjoj knjizi Ciklusa Crnih Knjiga nazvanoj Vrhunac, kao i na filozofskom romanu Veliki pad. Obje te knjige planiram otiskati sljedeće godine.
-Gdje se knjige mogu nabaviti?
Filozofski roman Samuel Gide i prva knjiga Ciklusa Crnih Knjiga, Enzolart, mogu se nabaviti u bilo kojoj Hoću knjigu knjižari. Druga knjiga Ciklusa Crnih Knjiga, „Mord Dur’agemski, dio prvi”, može se naručiti direktno od mene.