10 je godina otkako se hrvatska zastava zavijorila na Mount Everestu

251

Sestre Darija i Iris Bostjančić prve su Hrvatice koje su se 19. svibnja 2009. godine uspele na krov svijeta.

Ekspedicija jedanaest hrabrih hrvatskih alpinistica s vođom ekspedicije Darkom Berljakom na Himalaju je krenulo u ožujku 2009. godine, a nakon dva i pol mjeseca ekspedicije, do vrha su se uspele četiri.

Iris, mlađa sestra Bostjančić, kaže da nikada neće zaboraviti zadnji greben prema vrhu i pogled na okolne planine i doline. “Sjećam se šerpi koji su bili s nama na svakom usponu, javljanja s vrha, i kako smo Darija i ja jedva čekale javiti se doma, mami i tati”.

Danas joj je 39 godina, a Darija je dvije godine starija. Njih dvije ne samo da su bile prve Hrvatice na krovu svijeta nego i prve sestre kojima je to uspjelo.

Voliš kuhati?

Hrvatska je, pak, njihovim podvigom postala prva zemlja koja je na Everestu imala više žena od muškaraca. Jedini ih je ‘pretekao’ legendarni Stipe Božić, 1979. i 1989. godine.

Taj su omjer dva dana nakon sestara Bostjančić dodatno pojačale Milena Šijan i Ena Vrbek.

Tko će na vrh? 

Sestre Bostjančić dvije godine ranije (2007.) uspele su se na vrh Cho Oyo (8201 metara, šesti najviši na svijetu, na prvoj hrvatskoj ženskoj ekspediciji koju je također vodio Berljak, pokazale da dobro podnose visinu.

Za uspon na Mount Everest važna je dobra tjelesna sprema i zdravlje jer na ‘krovu svijeta’ ima oko 30 posto kisika u odnosu na količinu na koju su ljudi naviknuti.

Uz četiri djevojke koje su stigle do vrha, ekspediciju su činile Vedrana Simičević, Sanja Đurin, Jana Mijailović, Tea Đurek, Josipa Levar, Sunčica Hrašćanec i liječnica Lana Đonlagić.

Tea Đurek jedna je od onih koje nisu bile na vrhu, ali ekspedicija je takva vrsta poduhvata u kojem je uspjeh jedne osobe zapravo uspjeh svih. Ona desetogodišnjicu ekspedicije obilježava tako da svakoga dana, počevši od ožujka, na Facebooku objavljuje jednu priču. Zasad ih nema namjeru pretočiti u knjigu.

“Od prvog dana sam znala da neću biti razočarana, probala sam, ali sam vidjela da mi ne ide i prekrižila sam vrh u glavi”, kaže Đurek, koja smatra da je svaka od djevojaka, pa tako i ona, zaslužna za ukupan uspjeh.

Ženske ekspedicije općenito su iznimno rijetke u Himalaji, a na vrhove više od 8000 metara gotovo da ih i nema.

Šestero ljudi iz drugih ekspedicija poginulo je na planini samo u vrijeme dok su Hrvatice bile ondje.

Mnogo je lijepih uspomena s Himalaje, ali svim članovima ekspedicije najružnija je ista.

“Najgori trenutak ekspedicije mi je definitivno lavina u kojoj su bile naše četiri cure. Mi smo u baznom logoru šutke i nepomično gledali prema planini, a onda se na stanicu javila Jana: ‘Žive smo!'”.

U lavini su se našle Jana Mijailović, Vedrana Simičević, Josipa Levar i Ena Vrbek.

Na Everest se od prvog uspona Edmunda Hillaryja i šerpe Tenzinga Norgaya 1953. popelo ukupno skoro pet tisuća ljudi, a poginulo ih je oko tristo.

Vođa ne ide gore

Darko Berljak bio je vođa dvadesetak ekspedicija, među njima 17 na Himalaju, od toga ih je 11 bilo na vrhove iznad 8.000 metara.

Novopečeni umirovljenik koji je dugo godina bio profesionalni tajnik Hrvatskog planinarskog saveza i volonterski tajnik Hrvatske gorske službe spašavanja, što je i danas, nije izgubio nijednog člana na svojim ekspedicijama, a to mu je najvažnije.

Loading...

OSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here