Postoji bitna razlika između emocionalne i fizičke gladi. Evo glavnih obilježja jedne i druge vrste. Emocionalna glad javlja se naglo, u trenutku kad pomislimo na hranu – osjetimo glad.
Fizička glad javlja se postupno: želudac počinje reagirati pa sat kasnije osjetite jaku glad.
Dok se emocionalna glad javlja za specifičnom hranom, primjerice čokoladom i sladoledom, što znači da ste usmjereni konzumiranju samo te namirnice, kod fizičke gladi potreba se javlja prema različitim namirnicama. Emocionalna glad počinje u ustima i mozgu: vaša usta žele kušati tu zamamnu pizzu ili mirišljavu krafnicu.
Fizička glad prepoznaje se po želučanim senzacijama: kruljenju u crijevima, osjećaju praznine u želucu, bolnim grčevima. Dok vas emocionalna glad tjera da jedete odmah, jer u protivnom nastaje emocionalna bol, fizička glad dopušta odgađanje do nekog obroka.
Emocionalna glad
Emocionalna glad povezana je s vašim lošim raspoloženjem, a najčešće je u pitanju napetost i ljutnja zbog prijekora vašeg pretpostavljenog ili zbog loših djetetovih rezultata u školi, bračne svađe, itd. Emotivna glad javlja se u vezi a situacijom koja vas uzrujava. Fizička glad nastaje isključivo zbog toga što je od zadnjeg obroka prošlo 4 – 5 sati i što želudac kuca na vrata i traži novi obrok, novu energiju! Tjelesna glad je strpljiva. Tjelesna glad bi voljela da jedete uskoro, ali vam ne naređuje da morate odmah jesti.
Emocionalna glad uključuje automatsko ili nesvjesno jedenje. Emotivna glad ne prekida uzimanje hrane kod sitosti. Emotivno prejedanje potječe iz želje da se ublaže bolni osjećaji. Osoba se puni hranom kako bi “dotukla” mučne emocije te će nastaviti uzimati hranu iako ju želudac već počinje mučiti zbog prepunjenosti. Tjelesna glad prestaje kad je želudac pun. Tjelesna glad nastaje iz želje da se tijelu priskrbi “gorivo” za njegov rad. Čim je ta namjera ostvarena osoba prestaje jesti, budući da nestaju simptomi gladi – javlja se osjećaj sitosti.
Emotivna glad izaziva krivnju glede jedenja. Paradoks emotivnog prejedanja je u tome što osoba jede kako bi se osjećala bolje, a onda završi grdeći sebe zbog jedenja keksa, kolača ili sendviča. Obećava sebi da će se iskupiti. Tjelesna glad ne poznaje krivnju. Kad se želja za jelom temelji na tjelesnoj gladi, nema krivnje niti srama. Osoba shvaća da je uzimanje hrane neophodan postupak, poput udisanja kisika. Kad to obavi prestaje misliti o hrani i bavi se nečim drugim.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime