11:58- ZAKLJUČAK: S 15 glasova za i 2 protiv Sud je odbacio tužbu Hrvatske i jednoglasno je odbacio protutužbu Srbije. Za oba slučaja vrijedi isto objašnjenje:
‘Iako su obje strane počinile djela genocida na zaštićenom etničkom skupinom, namjera istrebljenja etničke skupine nije dokazana. Stoga nisu zadovoljena dva uvjeta genocida pa se i tužba i protutužba odbacuju’ zaključuje predsjednik Međunarodnog suda pravde Peter Tomka.
11:53- Sud ohrabruje obje strane da žrtvama pruže reparacije.
11:52- Srbija nije dokazala djelo genocida i drugih djela koja su, kako navode, počinjena nad Srbima. Nije počinjeno međunarodno protuzakonito djelo genocida u smislu Konvencije. Protutužba se u potpunosti odbacuje. Hrvatska vojska i snage su počinila djela genocida nad srpskim stanovništvom, no nije utvrđena namjera, zaključuje Sud.
11:47- Dokazano od srpske strane, ubojstva civila i maltretiranja, nije bilo počinjeno u tom opsegu da bi moglo ukazivati isključivo na genocidnu namjeru, rekao je Tomka.
11:42- ICJ zaključuje kako postoji dovoljno dokaza o lošem postupanju prema Srbima tijekom i nakon operacije Oluja. Bilo je uništavanja i paljenja srpske imovine. No, “čak i ako im je imovina pljačkana i paljenja, to ne znači da se to događalo s namjerom fizičkog uništenja srpskog stanovništva u Krajini”, kaže Tomka.
11:39- Sud primijećuje kako Brijunski transkript pokazuje da je hrvatski vrh bio svjestan da će operacija Oluja isprovocirati masovni egzodus Srba iz Krajine. No, čak i ako je dokazano da je namjera hrvatskih vlasti bila nasilno iseliti srpsko stanovništvo Krajine, to bi bio actus reus genocida samo ako bi uključivalo namjeru uništenja grupe. Sud zaključuje da dokazi ne podupiru takav zaključak.
11:38- Sud je utvrdio kako nije bilo prekomjernog granatiranja u SAO Krajini jer je velik broj granata pao više od 200 metara od legitimne mete.
11:36- Sud prelazi na razmatranje protutužbe Srbije, koja tvrdi da je Hrvatska počinila sljedeća djela: ubojstva Srba u Hrvatskoj, nanošenje teških etničkih povreda, što je dovelo do potpunog ili djelomičnog uništenja jedne etničke skupine
11:30- Hrvatska tužba mora se u potpunosti odbaciti, rekao je Tomka. Djela koja sadrže actus reus genocida nisu počinjena sa specifičnom namjerom koja je potrebna da bi se ta djela kvalificirala kao djela genocida, zaključio je Sud.
Potpuno smo uvjereni kako su JNA i sprske snage počinile zločine koji se smatraju genocidnima u različitim dijelovima Hrvatske, od Slavonije, Korduna, Like, Banovine i Dalmacije – rekao je sudac Tomka i dodao da su to učinili da se otjera tj. progna stanovništvo,a ne da ga se uništi.
11:25- JNA i srpske snage nisu ubile zarobljene hrvatske vojnike, a relevantno je usporediti broj tih ljudi s brojem žrtava kako bi se vidjelo da su JNA i srpske snage iskoristile priliku da unište ovu skupinu, rekao je Tomka.
Možemo zaključiti da Hrvatska nije uspjela dokazati kako su počinitelji djela iskoristili priliku da unište značajan broj pripadnika zaštićene skupine, dodao je Tomka.
11:20- Zaključci ICTY-ja kažu kako djela nisu počinjena da se uništi hrvatsko stanovništvo već da ih se natjera da napuste područja da se stvori hogomena srpska država. Sud se slaže s time, rekao je Tomka.
11:19- Navode kako su potpuno uvjereni kako su JNA i Srpske snage počinile zločine koje se smatraju genocidnima u različitim područjima Hrvatske, od Slavonije do Dalmacije.
11:12- Sudac kaže kako je velik broj ubojstava počinjen od strane JNA i Srba počinjen na područjima Hrvatske. Dokazi upućuju na to da je velika većina žrtava pripadala zaštićenoj skupini, što može upućivati na to da su bili sustavno na meti. Motiv počinitelja i okolnosti ubojstva i njihova pravna kategorizacija je takva da nije sporno da su pripadnici zaštićene grupe ubijani i da je konkretno djelo genocida potvrđeno.
11:07- Sud navodi kako su svjesni da mnoge izjave koje je Hrvatska koristila nisu osnovane jer su tek naknadno potpisane. U nekim su slučajevima hrvatski policajci sami potpisali svjedočanja. Kažu kako se značaj ne može pripisati iskazima koji nisu potvrđeni ili potpisani.
11:05- Tomka je rekao kako Sud smatra da su mnoga svjedočenja koja je iznijela Hrvatska manjkava.
11:04- Navode kako je u slučaju najvišeg dužnosnika Slobodana Miloševića postojala optužba za genocid u odnosu na sukob u BiH, ali ne i u onom dijelu optužnice koja se bavi sukobima u Hrvatskoj. Tomka je rekao kako druge presude, poput one Anti Gotovini, ne mogu imati presudnu težinu u ovom slučaju. To što netko pojedinačno nije osuđen nije ključno.
10:58- Sud navodi kako Hrvatska mora demonstrirati činjenice koje će dokazati njene tvrdnje. Sud ne može očekivati da Srbija potvrdi ono što traži Hrvatska. To isto vrijedi i za protutužbu Srbije.
10:50- Tomka navodi kako se strane ne spore o definiciji ubijanja. Što se pak tiče nanošenja fizičkih i mentalnih povreda u cilju uništenja grupe u cijelosti ili djelomično, Sud smatra da u kontekstu članka 2., teške povrede moraju biti takve da doprinesu fizičkom i biološkom uništenju grupe. Sud zaključuje da silovanje i druga djela seksualnog nasilja čine ta djela prema članku 2.
10:40- Sudac Tomka rekaoje kako je protutužba Srbije utemeljena pošto je Hrvatska postala članicom potpisnicom Konvencije 8.10.1991. godine. Činjenja počinjena 1995. godine, to jest tijekom Oluje, prema tome obuhvaća Konvencija.
10:20- Predsjednik Međunarodnog suda pravde Peter Tomka odbacio je optužbe protiv Srbije za genocid prije 27. travnja 1992. kad je Miloševićeva Jugoslavija postala članica UN-a.
– Država koja je tek postala članica UN-a ne može se smatrati odgovornom za genocid po članku 9. Nije dovoljno da su samo prekršena ljudska prava, ona moraju biti navedena i opisana u Konvenciji – kazao je.
Na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Haagu u utorak nešto iza deset sati započelo je ročište za presudu po uzajamnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid u ratu u Hrvatskoj devedesetih godina.
Ovo je označilo kraj procesa koji je pred najvišim UN-ovim sudom 1999. pokrenula Hrvatska optužujući Srbiju da je počinila genocid nad Hrvatima u oružanoj agresiji od 1991. do 1995.
Srbija u protutužbi iz 2010. optužila je Hrvatsku za genocidnu kampanju u akciji Oluji u ljeto 1995. tvrdeći da je protjerala 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
Radi se o drugoj takvoj presudi u povijesti ICJ-a koji je u slučaju tužbe BiH protiv Srbije 2007. utvrdio da se genocid na području Srebrenice dogodio da Srbija nije počinila genocid, ali je prekršila konvenciju time što da nije spriječila i kaznila počinitelje.