“… Blažena ona stara vremena dok su postojale kućne zaduge! Bilo je mira, reda i Božjeg blagoslova, bilo je kruha i vina, živeža, krme, krupne i sitne stoke dosta, a i na pretek! Družina se uvijek slušala i slagala, starije se slušalo i poštivalo, a mladež se odgajala u zakonu i strahu Božjem! Bilo je rada za svakoga, a veselja, igre i zabave do mile volje…” (ulomak iz monografije Kućna zadruga Stuparić)
… ovim rečenicama svoj doživljaj kućne zadruge započinje davne 1936. godine tada 65-godišnji Mato Stuparić – vrsni postolar, seljak iz Drnka, član kućne zadruge Stuparić.
Rukopis pisan perom na papiru velikog formata nakon više desetljeća napokon je pretočen u monografiju, predstavljenu pred potomcima Mate Stuparića i zaljubljenicima u tradiciju i baštinu Posavine.
Upravo jedan od najvećih zanesenjaka Aleksandar Božić, zajedno je sa svojom suprugom Baricom Sakoman Božić, istražio povijest obitelji Stuparić iz Drnka i ponovno oživio sjećanja Mate Stuparića:
– Moja supruga i ja uživali smo u radu na ovoj knjizi. Tekst sjećanja Mate Stuparića dobili smo prije 15 godina od profesorice Višnje Huzjak, a posljednjih 10 proveli smo u istraživanju. U ljeto 2019. godine kada smo pripramli foto materijal za objavu knjige, sasvim slučajno smo u Stuparićevoj liniji naišli na Tatjanu Torić i njenu majku Miru Tomšić, rođenu Koricki, čime se klupko obiteljskih odnosa i događaja u povijesti Mate Stuparićapočelo dmotavati. Devedesetogodišnja Mira je, naime, unuka Stjepana Stuparića, Matinog brata. Unatoč zrelim godinama izrazito je lucidna i sjeća se skoro svih detalja vezanih uz poslijeratni život braće Mate i Stjepana Stuparića. Ona nam je ustupila i veliki broj fotografija te nas uputila na nasljednike Mate Stuparića.
Stuparić se u svojim zapisima prisjeća života u zadruzi koja se počela raspadati kada je postao punoljetan, a piše ih već sasvim svjestan da su stare navade zauvijek izgubljene. Kako je primjetio Aleksandar Božić, nije radi toga ogorčen, no upozorava na očuvanje tradicionalnih i vječnih vrednota, na identitet hrvatskoga naroda:
“… Naše stare zadruge držala je na okupu vjera, živa vjera u Boga i pravicu, ljubav prema bližnjemu, poštovanje prema starijemu, zaslužnijemu i zadružna uzajamnost. Znate, vrlo dobro znate kakovo je geslo naših neumrlih učitelja preporoditelja i braće Stjepana i Antuna Radića: Vjera u Boga i seljačka sloga…” (ulomak iz monografije Kućna zadruga Stuparić)
Od svog osnutka, od braće Stjepana i Antuna Radića, Hrvatska seljačka stranka je kroz povijest, a tako i danas, poticala pravicu, jednakost, slobodu pojedinca, zajedništvo i obrazovanje. Upravo je Hrvatska seljačka stranka financijski podržala izdavanje ove vrijedne monografije koja mladim naraštajima daje uvid u život u zadrugama:
– Velika je čast Hrvatskoj seljačkoj stranci da nastavlja rad braće Radić, ali isto tako i dr. Vladka Mačeka uključivanjem u financiranje istraživanja naših ruralnih područja. Ova knjiga daje nam presjek života do druge polovice 19. stoljeća. Posebno je važno da upravo iz primjera kako su živjeli naši stari, mi danas možemo puno toga primijeniti; zajedništvo, svjesnost područja u kojemu živimo i maksimalno iskorištavanje tog područja, a u skladu s prirodom. HSS ovime nastavlja svoju misiju, koju su nam naši osnivači zadali, a to je očuvanje onog dobrog u tradiciji, naše kulturne, prirodne i povijesne tradicijske baštine i to su naši temelji za budućnost, poručila je Martina Glasnović, predsjednica HSS-a Zagrebačke županije, ujedno i promotorica knjige.
Prva je kotačiće oko objavljivanja vrijednih rukopisa pokrenula prof. Višnja Huzjak, umirovljena ravnateljica Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici, poznata po aktivnom radu na istraživanju i dokumentiranju običaja i znamenitih osoba našega kraja. Ona je prije 50-ak godina rukopis Mate Stuparića dobila od profesora Milovana Gavazzija. Punih 48 godina rukopis je stajao kod nje, dok Aleksandar Božić nije odlučio pozabaviti se njime.
Ova monografija izuzetno je vrijedan svjedok nekih prošlih vremena, a posebno emotivno doživjeli su je upravo iz obitelji Stuparić. Posljednji Stuparić, praunuk Romeo, je nakon saznanja o životu svog pradjeda dao izraditi novi nadgrobni spomenik kako bi uspomena na ovog kroničara iz Drnka ostala trajni podsjetnik mlađim naraštajima.
Dodajmo kako je nakladnik monografije Magna silva j.d.o.o., a ilustrirana je obiteljskim fotografijama i dokumentima Matinih nasljednika te originalnim posavskim predmetima koje su sakupili članovi Etno udruge Turopoljska Posavina. Predmeti se mogu pogledati u Zavičajnom muzeju Posavine u Ruči, gdje se čuvaju.
Svoja sjećanja Mato je podijelio u pet poglavlja; opis kućne zadruge Stuparić iz Drnka, rad i običaje, narodne običaje prigodom crkvenih blagdana te posljednje poglavlje Naše staro poštenje u kojem Mato sumira svoje stavove koji se svode na obitelj, zajedništvo, domovinu, težak rad i pošten život te vjeru u Boga i seljačku slogu.
[srizonfbalbum id=3235]