Preminuo Zdravko Tomac

897
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Zdravko Tomac, hrvatski političar i profesor politologije, preminuo je jutros nakon duge i teške bolesti.

Zdravko Tomac rodio se u Garčinu 1937. godine. Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ je bio u redu uglednijih političkih teoretičara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformističkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjega jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974. godine, kojim se decentralizacijom pokušala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon smrti Josipa Broza Tita.

Nakon što je diplomirao ekonomiju, na Ekonomskom Fakultetu u Zagrebu, zapošljava se u Slavonskom Brodu; odakle zahvaljujući političkom angažmanu u “Socijalističkom savezu radnog naroda” (jedna od političkih transmisija Saveza komunista, očekivalo se da svaki građanin svojim članstvom u toj organizaciji očituje privrženost idejama marksizma i “diktature radnog naroda”) dolazi u Zagreb, na mjesto direktora Nogometnog kluba “Dinamo” (1967.-1971.). Kasnije radi u školi za političke kadrove u Kumrovcu, te, nakon što je 1976. godine doktorirao u oblasti politologije, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ondje je od 1986. godine u statusu redovitog profesora.

Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga Slobodanom Miloševićem, priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a.

U doba Domovinskoga rata Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Na predsjedničkim izborima 1997. godine bio je kandidat SDP-a za predsjednika Republike Hrvatske.

U jesen 2003. godine Tomac napušta SDP, a 2004. godine utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovakom, stranku Hrvatski socijaldemokrati (HSD) političku stranku lijevoga opredjeljenja, izrazito nacionalne orijentacije i egalitarnoga socijalnoga programa.

Nakon što se prestao aktivno baviti politikom, postaje vrlo aktivan publicist, objavljujući približno jednu knjigu godišnje. Sukladno svojem znanstvenom habitusu i životnom iskustvu, tematika njegovih knjiga je politička i političko-povijesna. Važi za jednog od glavnih javnih intelektualaca koji razobličuje transformacije ex-komunista u tranzicijskim postsocijalističkim društvima, koji svoju novu misiju nalaze u strateškom savezu sa suvremenim globalizmom.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime