Slavi se Cvjetnica! Jeste li se već umili cvijećem?

851

Danas se slavi Cvjetna nedjelja. Ona je uvod u Veliki tjedan. Danas se na misu nosi stručak grančica na blagoslov. Obično su to grančice masline, a uz njih i grančice drijena, lijeske, bršljana i sl.

Na početku 20. stoljeća i Zagrebački misal ima molitvu u kojoj se kaže da blagoslovljene grančice “gdje god budu unesene blagoslov prime prebivaoci onoga mjesta: i otjeravši sve protivštine Tvoja desnica da zaštiti one, koje je otkupio Isukrst, Sin Tvoj Gospod naš.” U novim formulama molitava blagoslova nad grančicama naglašava kristocentričnost običaja gdje se ističe vjernička uloga nasljedovanja Isusa i dok “danas držimo grančice u čast Kristu pobjedniku, daj da po Njemu budemo plodni dobrim djelima.”

U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Cvjetnicu (negdje i na Veliku subotu) cvijećem (često ljubicama) i biljem. To je običaj djevojačkog umivanja u proljetnome cvijeću, koje je nabrano u polju ili ispred kuće i stavljeno u lavor. I “santrač” (ograda oko bunara) je bio posebno nakićen. Htjelo se dati počast vodi i cvijeću, mladosti i proljeću. Od Cvjetnice do Uskrsa u kućama je gotovo tišina, osobito na Veliki petak.

Cvjetnica sa sobom nosi mnoge običaje različite u gotovo svim predjelima, a osim blagoslova poma i maslinovih grančica, jedan od drevnih obreda je i umivanjem proljetnim cvijećem upravo na Cvjetnicu. Umivanje se ponegdje obavlja i na Veliku subotu, obično su ga obavljale mlade djevojke i to u cvijeću i bilju ubranome u polju ili odmah ispred kuće. Time se odava počast vodi, cvijeću, mladosti i proljeću.

Obredno umivanje u cvjetnoj vodi izvodi se za ljepotu, zdravlje i blagostanje. Iako je to drevni običaj, ipak se održava i danas, no nešto manje, zbog činjenice da sve manje ljudi živi u seoskim predjelima gdje je obilje cvijeća i bilja, kao i radova u poljima gdje se najčešće obred i održavao pri bunarima ili izvorima.

Proljetno cvijeće koje je izraslo najbolje oko mjesta gdje živite se nabere u manjim količinama i latice mu se potope čistom, nekad izvorskom, vodom te se ostave preko noći na svježem zraku. Uz ranojutarnje umivanje obavezno idu i dobre želje i namjere i misli kako će godina biti lijepa-plodna, zdrava i uspješna za onoga tko se umiva i njegovu obitelj.

Dobre želje se izgovaraju naglas dok se umivate, a nekad se i nakon umivanja penjalo na krovove staja ili kuća i iskorištene latice bacalo preko ramena po krovu kako bi raznijelo blagoslov kojeg ste izgovorili i na dom i štitilo ga, ne samo na članove obitelji koji u njoj žive.

Maslina je kroz vjekove imala važnu ulogu u prehrani i pučkoj medicini, mitologiji i religiji ljudi na Mediteranu.  Tu je, kao jedna od najstarijih i najvažnijih biljnih kultura, snažno obilježila život ljudi i postala simbolom toga područja.

Osim što je postala temelj prehrane, njome se trgovalo i plaćalo, te liječilo i uljepšavalo. Maslini su se pridavala mnoga simbolička značenja, pa je, između ostalog, postala simbolom mira, života, obilja, vječnosti, zdravlja, učenosti i mudrosti. Neobično važna i gotovo besmrtna, u očima ljudi mogla je nastati samo božanskom voljom, pa su je u mitovima stvarali bogovi, a u kršćanstvu je, primjerice, simbol Božje providnosti i brige za Božju djecu.

Maslina se na mnogim mjestima spominje i u Bibliji. Po jednoj biblijskoj priči, zbog njene su je inteligencije ostala drveća željela izabrati za svoju kraljicu, na što ona, zbog brige za ljude, nije pristala. Mojsije je one koji su uzgajali masline oslobađao obveze ratovanja, a u mnogim prikazima anđeo koji nagovještava Mariji rođenje sina u ruci drži maslinovu grančicu, simbol čistoće.

Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu, znak prestanka srdžbe Božje i pomirenja s ljudima, što je kasnije preraslo okvire kršćanstva i postalo općeprihvaćenim simbolom mira. S maslinovim grančicama, simbolima slave i mira, puk je dočekao i pozdravljao Isusa u Jeruzalemu, a on je posljednje sate svojega života proveo u masliniku na Maslinskoj gori.

Maslina u antičkoj Grčkoj

Maslina je imala važnu ulogu i u životu antičkih ratnika i sportaša. Sportaši su se mazali uljem prije vježbanja i natjecanja kako bi svoje mišiće učinili što elastičnijima i spremnijima za fizičke aktivnosti. Pobjednicima na olimpijskim igrama i ostalim natjecanjima, ali i uspješnim vojskovođama, stavljali su se na glavu vijenci od maslinovih grančica. No, pobjednici u sportskim natjecanjima nisu nagrađivani samo maslinovim vijencima, već i amforama punim maslinovog ulja. Na nekim su sportskim igrama darovane količine ulja bile zaista impresivne, pa je tako pobjednik, ovisno o vrsti sporta, mogao osvojiti i nekoliko tona maslinovog ulja, koje je, dakako, imalo i veliku tržišnu vrijednost, pa su pobjednici preko noći postajali bogataši.

Loading...

OSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here