Na današnji dan prije 28 godina u Gornjoj Budičini poginula je Josipa Kožić, prva žrtva Domovinskog rata na području Petrinje, a od 2015. ovaj se dan obilježava kao Spomendan Josipe Kožić.
5. srpnja 1991. godine u Gornjoj Budičini poginula je Josipa Kožić, prva žrtva Domovinskog rata na području Petrinje. Toga kobnoga dana troje mladih, Josipa, njena sestra Snježana te policajac Vlado Dumbović su, vraćajući se u selo, upali u četničku zasjedu. Josipa je ubijena s 18 prostrjelnih rana, a Snježana i Vlado su teško ranjeni. Taj tragični dan se od 2015. godine obilježava kao Spomendan Josipe Kožić.
Brojna izaslanstva ovom su prigodom položila vijence i zapalila svijeće ispred spomenika poginuloj Josipi Kožić, ponajprije majka Marica te sestra Snježana, zatim obitelji poginulih hrvatskih branitelja, izaslanik predsjednice RH, sisačko – moslavački župan Ivo Žinić, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica Željka Josić, predsjednik Gradskog vijeća grada Petrinje Nenad Radošević, gradonačelnik Petrinje i saborski zastupnik Darinko Dumbović te članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici srpske i bošnjačke nacionalne manjine i predstavnici političkih stranaka.
Obilježavanje ovog tragičnog spomendana održalo se u tišini sjećanja na dan koji je prije 28 godina promijenio tijek sudbine mlade djevojke i njene, ali i mnogih drugih obitelji, a njena sestra Snježana koja je kobni dan preživjela niti danas ne može suspregnuti suze:
“Neovisno o broju godina koji prođe ovaj datum svaki put u sebi nosi jednu dodatnu težinu. Jedna je ta što nema moje seke, što sam je jednostavno izgubila, a druga je ta što ja svake godine iznova proživljavam sve što sam prošla tada. Osjećaji su pomiješani, sav ovaj ponos koji osjećam jer se svi sjećaju moje seke, ostvaruje se ono što je rekla – da će se o njoj pjesme pjevati, da će ona poginuti za Hrvatsku. S druge strane je ta teška tuga što je nema i trajno smo je izgubili, a izgubili smo je nažalost od ljudi koje smo poznavali i to uvijek u čovjeku ostavi onako jedan dojam – moramo se miriti, moramo živjeti skupa, moramo, mi to sve moramo, a na nas su pucali ljudi koji su nas poznavali! Na nas djecu su digli puške ljudi koji su k nama u kuću dolazili i to će uvijek ostaviti jedan u meni dodatni teški trag.”
Posebno je teško što za taj zločin, ali i mnoge druge koji tragično podsjećaju na Josipin, nitko do danas nije odgovarao, podsjeća predsjednik petrinjske Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Darko Dumbović: “Strašno je što su počinitelji ovog zločina ljudi s ovog terena, ne neki “uvozni” iz Srbije ili Bosne. Zna se tko je odgovoran za ovaj zločin i tko ga je organizirao, protiv njih je pokrenut kazneni progon, nažalost oni su nedostupni. Sada je sve na pravdi Boga, ako neće odgovarati pred svjetovnim sudom, neka odgovaraju pred božjim zakonom!”
Roditelji tragično poginule Josipe Kožić su na 20. obljetnicu smrti, na mjestu pogibije, izradili spomen ploču, a ove se godine na inicijativu gradonačelnika Grada Petrinje, Darinka Dumbovića izgradio dostojanstven spomenik koji je ovom prigodom svečano otkriven:
“To je bila jedna strašna tragedija. Ovaj spomenik nije samo spomenik i pijetet Josipi Kožić, ovo je spomenik cijele Republike Hrvatske. Grad Petrinja je sam po sebi jedan veliki spomenik sa svim žrtvama koje su lupili temelje domovine Hrvatske. Taj dio mislim da će uvijek i za sva vremena obilježiti sve generacije i ono što u budućnosti očekujemo- poštovanje prema obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, onih koji su nestali, oni koji su ostali u ratu invalidi i svi oni koji na kraju očekuju da budemo svi jedna velika obitelj koja će pokazati ne samo deklarativno senzibilitet da dođemo i da obilježimo i odemo. Grad Petrinja je u Domovinskom ratu platio ogromnu cijenu uz sve ono što je devastirano, uz devastirane odnose, komunalnu infrastrukturu koju mi sada ponovno gradimo, ono što je izuzetno važno – spomenike koji će ipak dati poruku za sve buduće generacije kako se ne bi trebalo živjeti i kako trebamo u budućnosti graditi odnose i da iza sebe ostavimo trag dobrih koraka i dobrih ljudi. Zahvaljujem se svima koji su danas došli sa razine države, sa razine Predsjednice, sa razine Vlade, resornih ministarstava, sa razine Hrvatskog sabora, to je ono što je jedno određeno poštovanje i ta jedna sinergija na ovakvim mjestima mora dati poruku zajedništva koja nas mora držati kako bi danas-sutra bili bolji ljudi i gradimo zajedničku budućnost.“
Ovaj tragični događaj zauvijek je ostavio trag na bližnjima stradale Josipe, ali i sve one koji su na bilo koji način bili i još uvijek jesu pogođeni ratnim zbivanjima. Simbolika spomenika stoga je još važnija: “Simbolika ovog spomenika je velika. Taj zid je od betona i on drži brdo i veliki teret, ali on je i simbol hrvatskih vojnika koji su obranili Hrvatsku od neprijateljske sile. Također, bijela boja simbolizira djecu i mladost.”
Pred spomenikom Josipi Kožić poklonio se i izaslanik predsjednice RH, sisačko-moslavački župan Ivo Žinić: “Tužni smo zbog svih događaja koji su se dogodili u Domovinskom ratu, nažalost naša Josipa Kožić je prva civilna žrtva na području Banovine. Taj događaj dio je početka mlade Hrvatske. Danas, nakon 28 godina, radosni smo što je napravljeno ovo spomen-obilježje kako bismo na dostojanstven način mogli doći i pokloniti se. Josipa kao prva žrtva bila je tek početak velikih stradanja Hrvata na području grada Petrinje, na području županije. Čak 560 hrvatskih branitelja s područja Sisačko-moslavačke županije i preko 1.600 civilnih žrtava- to je cijena današnje slobode koju danas imamo.”
U sklopu odavanja počasti zapaljene su i svijeće kod spomenika poginulim braniteljima u Donjoj Budičini, a na oba mjesta u molitvi su sudjelovali sisački biskup Vlado Košić, župnik iz Hrastovice fra Igor Barišić i trajni đakon Vjekoslav Uvalić.
[srizonfbalbum id=2730]