Neke stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo nekada su bile ilegalne. Bile su zabranjene unatoč tome što nisu predstavljale nikakvu opasnost. Oni koji su bili odgovorni za te zakone, vrlo često su imali dodatne skrivene motive, uz navedene razloge zabrane.
Nekada zabranjene stvari na ovom popisu kreću se od sporta, pića, pa sve do blagdana. A blagdan o kojem ovdje govorimo nije bilo koji blagdan, već Božić. Činjenica da je zabranu naredila kršćanska sekta još je više iznenađujuća.
NOGOMET
Nogomet ima burnu povijest u Engleskoj i Škotskoj, gdje je nekoliko puta zabranjivan. Edward II izdao je prvu zabranu 13. travnja 1314. godine, zabranivši taj sport u Londonu. Odlučio je da nogomet uzrokuje buku i može dovesti do određenih neželjenih posljedica.
Druga zabrana uslijedila je 1331. godine, kada je Edward III još više zabranio nogomet. Edward III je 1363. godine zabranio sve sportove i naredio da svatko umjesto toga vježba strijeljaštvo. Kraljevi Richard II, Henry IV i Henry V također su zabranili nogomet tijekom svoje vladavine.
Dok je većina zabrana izdavana zbog zabrinutosti da ljudi provode više vremena igrajući nogomet nego vježbajući streljaštvo, kraljevi nisu bili toliko zabrinuti za to, kao što su pokušavali učiniti da izgleda. Nogomet je bio igra običnih ljudi, bez sudjelovanja aristokracije. Stoga je normalno da su postali ljubomorni.
BOŽIĆ
Godine 1659. puritanci su učinili nemoguće i zabranili Božić. Puritanci su strogo tumačili kršćanstvo i smatrali su da su svi oblici slavlja, uključujući i Božić, grijesi. Božić su također smatrali poganskim praznikom.
Božićne svečanosti najprije su zabranjene u Engleskoj 1644., nakon što su puritanci postali većina u engleskom parlamentu. Puritanci u Novoj Engleskoj čuli su za zabranu, te su izdali sličnu. Zabrane se nisu zaustavile na samom blagdanu. Božićna drvca, ukrasi i jela poput pite od mljevenog mesa, također su bili zabranjeni.
Kako bi se osiguralo da nitko u tajnosti ne slavi Božić, zahtijevali su da sve trgovine ostanu otvorene na taj dan. Gradski vijesnici obilazili su grad dan prije, podsjećajući sve da sljedeći dan nema Božića. Božić je ostao zabranjen u Engleskoj do 1660., a u Novoj Engleskoj do 1681. godine.
ŠAH
U raznim vremenskim periodima kroz povijest, šah je zabranjivan u Perziji, Egiptu, Japanu i Francuskoj. Također, zabranjen je u suvremenom Afganistanu i trenutno je zabranjen u Saudijskoj Arabiji. Šah je bio zabranjen u Perziji 644. godine, nakon što ga je muslimanska vojska Umar bin al-Khatte zarobila. Al-Khatta je zabranio šah zbog zabrinutosti da bi igra mogla dovesti do kockanja.
Talibani su zabranili šah 2001. godine. Tvrdili su da su ljudi zbog šaha propuštali molitve i poticali kockanje. Saudijska Arabija zabranu je uvela 2016. godine, rekavši da je igra ‘gubljenje vremena’. Očigledno je da su sva ta kraljevstva, crkve i monarhije zabranile šah uz slabašne izgovore. To znači da bi mogli postojati skriveni, stvarni razlozi.
Sumnja se da je temeljni razlog religija. Ljudi su pretpostavljali da od nekuda, neko moćno biće kontrolira njihovu sreću, kad god bi pobijedili ili izgubili u igri na sreću. Međutim, s igrom strategije poput šaha, oni bi mogli shvatiti da su njihovi pobjeda ili poraz određeni njihovim postupcima. Vladari su se bojali da bi, ukoliko ljudi primijene to uvjerenje u stvarnom svijetu, mogla nastati prijetnja njihovoj vladavini.
KOKICE
Kokice su bile zabranjene u filmskim kinima tijekom razdoblja nijemog filma. U to vrijeme, filmovi su bili oblik zabave u kojem su, u prvom redu, uživali viši slojevi, koji su mogli čitati naslove u filmovima. Kina su bila skupo opremljena kako bi zadovoljila ciljanu publiku. Podovi su bili prekriveni skupim tepisima i sagovima. Vlasnici kina nisu željeli da komadići kokica zaprljaju tepihe, pa su ih jednostavno zabranili.
To se promijenilo za vrijeme Velike depresije, kada su se pojavili prvi filmovi sa zvukom. Ljudi više nisu trebali biti obrazovani da bi uživali u omiljenim filmovima, što je otvorilo kina nižim klasama. Došli su sa svojim kokicama, koje su bile vrlo jeftine, čak i na vrhuncu Velike depresije.
Prodavači kokica shvatili su ogroman tržišni potencijal i približili svoje proizvode kinima. Vlasnici kina shvatili su što se događa i počeli optuživati prodavače da prodaju kokice oko njihovih objekata. S vremenom su vlasnici kina shvatili da bi ostvarili veću zaradu, ako bi sami prodavali kokice, stoga su ih dodali u svoju ponudu.
KUGLANJE
Kuglanje je još jedan od sportova koji su zabranili britanski kraljevi. Kralj Edward III, za kojeg smo već spomenuli da je zabranio nogomet, zabranio je kuglanje 1366. jer je odvlačilo pažnju ljudi od vježbanja streljaštva. Kralj Edward IV ga je ponovno zabranio 1477. godine, zajedno sa nekoliko drugih sportova i igara, zbog zabrinutosti da odmiču ljude od rada na svojim streljačkim vještinama.
Kralj Henry VIII također je zabranio kuglanje, iako je i sam bio kuglač. Kao i njegovi prethodnici, zabrana je bila usmjerena na strijelce, na koje se požalio da više vremena provode na kuglanju i sportskim aktivnostima nego vježbanju streljaštva.
ŽENSKE HLAČE
Godine 1800. šef pariške policije odlučio je da žene trebaju tražiti odobrenje iz policijske uprave, ukoliko žele nositi mušku odjeću. Godine 1892. zakon je reformiran kako bi se ženama omogućilo da nose hlače, ali pod uvjetom da za to vrijeme moraju držati uzde konja.
Zakon je dodatno reformiran 1909. kako bi uključio dodatan uvjet, a to je bilo da žena vozi bicikl. Ako žena u trapericama siđe s bicikla, mora držati ruke na upravljaču. Gradsko vijeće je 1969. od tadašnjeg šefa pariške policije zatražilo ukidanje zakona. Odbio je, iako se zakon više nije provodio, tvrdeći da bi zakon mogao postati ponovno nužan zbog nepredvidive prirode mode.
KREDITNE KARTICE (ZABRANJENE ŽENAMA)
Ženama u Sjedinjenim Državama nije izričito bilo zabranjeno posjedovanje kreditnih kartica, barem ne službeno. Međutim, doživjele su otvorenu diskriminaciju i teško su dolazile do kartica. Oženjenim ženama su muževi morali potpisati prijavu za dobivanje kreditne kartice. Od udovica i neudanih žena očekivalo se da nađu muškarca koji će potpisati za njih.
Od žene se također tražilo da otkrije svoje bračno stanje i broj djece, prije no što je mogla dobiti kreditnu karticu. Njezina je zarada također prepolovljena kako bi se izračunao maksimalni iznos koji bi mogla potrošiti na kartici. Diskriminacija se nastavila sve do 1974. godine, kada je Kongres usvojio Zakon o jednakim kreditnim mogućnostima, zbog čega je bilo protuzakonito diskriminirati bilo kojeg podnositelja zahtjeva za kreditnu karticu na temelju spola, rase, vjere i slično.
KAFIĆI
Godine 1675. kralj Charles II. donio je zakon kojim se zabranjuju kafići. Da bi spriječio neke kreativne poduzetnike da „rade od kuće“, također je zabranio svima da prodaju kavu iz svojih domova. Zapravo, svima je zabranio prodaju kave, čaja, čokolade i šerbeta u bilo kojoj kući ili trgovini.
Zabrana nije imala nikakve veze s kavom. Kralj je bio samo zabrinut da bi ljudi mogli planirati pobunu u kafićima. Kafići su bili jednaki današnjim barovima, a samo u Londonu bilo ih je oko 3.000, gdje su se ljudi okupljali kako bi ogovarali i raspravljali o nacionalnim pitanjima.
KUPAĆI KOSTIMI
Kupaći kostimi izazvali su moralnu paniku početkom 20. stoljeća. Prije 1900-tih, kupaći kostimi bili su izrađeni od vune i prekrivali su cijelo tijelo. To je bilo usporedivo s običnom svakodnevnom odjećom. Stvari su se promijenile u 20. stoljeću, kada je odjeća za kupanje postala bez rukava i čvršća.
U pokušaju očuvanja javne pristojnosti, gradovi i plaže počeli su donositi zakone i uredbe kako bi odredili minimalnu duljinu kupaćih kostima na njihovim plažama. Jednodijelni kupaći kostim bio je potpuno zabranjen. Nekoliko žena uhićeno je zbog kratkih kupaćih kostima na nekoliko plaža, uključujući one u poznatim gradovima kao što su New York i Chicago.
Godine 1919. u New Yorku je regrutirano 20 specijalnih šerifa za patroliranje plažama, kako bi se osiguralo da žene nose samo odobrene kupaće kostime. Godine 1921. Havaji su izmijenili zakon kako bi omogućili ženama da nose kraće kupaće kostime, pod uvjetom da ih pokriju duljom tkaninom. Neke su se žene pokrivale ručnicima i kišnim ogrtačima, kako bi ostale u okvirima ovog zakona. Stvari su se počele mijenjati tridesetih godina prošlog stoljeća, kada su vlade počele tolerirati žene s kraćim kupaćim kostimima.
BIKINI
Bikini je još jedna žrtva rata protiv javne nepristojnosti. To je izazvalo moralnu paniku ubrzo nakon što je stigao na tržište 1946. godine. Njegov proizvođač, Louis Reard, postao je demotiviran zbog loše prodaje i gotovo je odustao. Bikini je zabranjen u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Australiji i nekim dijelovima SAD-a. Neko se vrijeme nije mogao prikazivati niti u holivudskim filmovima.
Godine 1953., Pedro Zaragoza, gradonačelnik Benidorma, dopustio je da ljudi nose bikinije na gradskim plažama, iako su bili zabranjeni u cijeloj Španjolskoj. Britanski turisti donosili su svoje bikinije u grad, a gradonačelnik je znao da im mora dopustiti da ih nose, ako želi Benidorm pretvoriti u turističko odredište.
