Gotovo dvadeset godina od početka mirovinske reforme u kojoj je dio mirovinskih doprinosa usmjeren u drugi stup, i dalje traju rasprave je li se pravilno postupilo, piše u subotu Večernji list, navodeći da zbog starenja stanovništva ne možemo bez drugog mirovinskog stupa.
Ekonomist Velimir Šonje sažeo je rasprave na dva pogleda, jedan koji vjeruje da samo država može riješiti problem mirovina i traži povratak na staro te drugi liberalni koji kaže “dajte vi meni moj novac i ja ću sam njime upravljati”.
Šonje je govorio na konferenciji mirovinskih fondova i Zagrebačke burze te je zaključio da neće biti nove kreacije koja će dugoročno učvrstiti mirovinski sustav bez razvoja tržišta kapitala. Većinu imovine mirovinski fondovi drže u obveznicama čiji prinosi neće moći osigurati bolje mirovine. Godinama se iz stručnih krugova potiče jači izlazak državnih poduzeća na burzu putem inicijalnih javnih ponuda.
Mnoge kritike na račun mirovinskog sustava nisu ništa novo, prate nas od početka, ali se gubi iz vida slika koja nas je dovela do reforme, a to je prije svega znatno starenje stanovništva.
Hrvatska je 2000. po udjelu starijih bila na devetom mjestu u EU, danas je na sedmom. Srednja dob stanovništva od 44 godine sad je na razini prosjeka, u Njemačkoj je srednja dob 48 godina, Italiji 47, ali to će se pogoršavati zbog niza razloga.
Šonje podsjeća na zastrašujuće projekcije da ćemo sredinom stoljeća imati oko 700.000 ljudi manje u radnoj dobi, neka ih bude manje i 500.000, činjenica je da mi tek sada ulazimo u fazu izraženoga demografskog starenja. U novi problem jurimo s visokom razinom javnog duga od 87 posto BDP-a i 4,5 posto deficita u državnom mirovinskom sustavu. Hrvatska godišnje za mirovine troši 40 milijardi kuna, a prikupi oko 24 milijarde kuna doprinosa.
“S obzirom na starenje i sve veći udjel starijih glasača, postoji opasnost da dobijemo glasačku silu koja će donositi političke suboptimalne odluke – recimo povećanje doprinosa za prvi stup, istiskivanje drugih javnih davanja”, veli Šonje.
Rješenja poput rasta produktivnosti, produljenje radnog vijeka, aktivacija starijih tehničke su mjere o kojima treba razmišljati i uvoditi ih, ali fundamentalno problem ne može biti riješen bez višestupnog mirovinskog kakvog sada imamo, još veće štednje i boljeg upravljanja, donosi Večernji list.
