„Molimo sve koji odlaze sakupljati jesenske šumske plodove da se kreću u grupi, isplaniraju put tako da krenu rano i izađu iz šume prije mraka, imaju napunjen mobitel te adekvatnu odjeću i obuću! Dani postaju sve kraći, mrak i temperatura se u šumskim područjima spuštaju vrlo brzo, a ljudi se lako zanesu tražeći gljive ili kestenje. Ako osoba nema rasvjetu kretanje i orijentiranje postaje teško, često i potpuno nemoguće“, Izjavio je Jadran Kapović, pročelnik Komisije za informiranje i analitiku u HGSS-u.
S dolaskom jeseni, mijenja se i profil spašavanja koje izvodi HGSS. Turistička sezona je završena i stranih avanturista sve je manje na hrvatskoj obali, ali zato raste broj akcija u kontinentalnoj Hrvatskoj. Posljednjih godina svake jeseni raste broj intervencija za izgubljenim sakupljačima kestena i gljiva. Svakom spašavanju prethodi potraga koja može potrajati satima, a zbog naglih promjena meteoroloških uvjeta i brzog pada temperature s dolaskom noći čak i one akcije koje na prvu djeluju bezazleno mogu imati tragične posljedice zbog pothlađivanja. Iz tog razloga iznimno je važno da se unesrećeni ili njihovi bližnji na vrijeme jave HGSS-u kako bi potraga i spašavanje bili obavljeni u najkraćem mogućem roku.
„Spašavatelji HGSS-a u posljednja dva dana su čak devet puta izlazili na teren. Zabrinjava da smo u tih devet intervencija čak četiri puta tragali za sakupljačima gljiva, a dodamo li tome i jednu potragu za sakupljačem kestena, više od pola potraga posvećeno je ljudima koji su zalutali u šumi tražeći jesenske plodove. Sve potrage za sakupljačima sretno su završene te je sveukupno iz šuma spašeno šest osoba“, dodao je Jadran Kapović.
Broj akcija HGSS-a u posljednjih 20 godina je u konstantnom porastu. To je prije svega rezultat sve veće aktivnosti turista, ali i domaćeg stanovništva na neurbanim prostorima. U posljednjih desetak godina broj ljudi koji posjećuje hrvatske planine i rijeke višestruko se povećao, a trend ukazuje na daljnji nastavak rasta. Pogodujući čimbenici za rast broja spašavanja su loša tjelesna i tehnička priprema, neiskustvo i nepoznavanje terena, pogrešne procjene i planiranje, neadekvatna oprema, manjak tekućine, precjenjivanje mogućnosti, kretanje u nepovoljnim meteorološkim uvjetima, ili odlazak u prirodu bez obavještavanja obitelji i prijatelja. Također, uvriježeno je mišljenje da HGSS najviše intervenira tijekom ljeta, spašavajući strane državljane. Statistika upućuje na suprotno – samo u 15-20% slučajeva spašava turiste, i to uglavnom u ljetnim mjesecima. Većina intervencija HGSS-a i dalje je vezana za domaće stanovništvo.
Zbog svega navedenog HGSS djeluje preventivno, prvenstveno kroz edukativne aktivnosti, ali i kroz izradu sigurnih zemljovida, trasiranje staza i signalizacije te gradnje skloništa i interventnih heliodroma. Svake godine organiziraju se i dežurstva u najposjećenijim i najrizičnijim nacionalnim parkovima i parkovima prirode, kao i helikoptersko dežurstvo koje je ove godine započelo 1. svibnja, ranije nego ikada prije.
