U malom selu nedaleko Solina, gotovo zaboravljenom u vremenu, jedan je čovjek pronašao svoj dom. Zdravko Spajić, poznat kao “gradonačelnik”, živi u samoći, okružen tek brdima. U Blacama nema vodovoda, a ni struje još od 1974. godine.
“Ovdje sam rođen i ovdje ću umrijeti. Bio je ovdje život, no vrijeme je odnijelo sve”, tiho će Zdravko, gledajući u pustoš nekad živopisnog sela.
https://www.youtube.com/watch?v=sS1ZM_eZXsU
Svega je nekada bilo u Blacima
Nekad je ova zemlja bila dom mnogima, škola je odjekivala dječjim smijehom, a gostionica je bila mjesto okupljanja. Danas, osim Zdravka, tek su ruševine podsjetnik na život koji je nekad bio ovdje.
“Svaka kuća imala je u prosjeku petero djece. Evo ove tri kuće imale su 21 člana s djecom”, govori Zdravko dok pokazuje ruševine starih kamenih kućica. “A ovdje je bila gostionica. Tu se pekla janjetina i dolazili bi Solinjani pa bi igrali balote i kartali. To je bila razonoda”, prisjeća se Zdravko.
Uživa u svom skromnom životu
Četiri godine prošle su od kada je Zdravko ostao bez supruge. Djeca su mu u Solinu, ali on nije spreman napustiti ovo mjesto koje naziva domom. Iako je sam, radost pronalazi u brizi oko svojih ovaca i kokoši.
“Nikad ne znaš što nosi dan, a ja sam s ovim zadovoljan i ponosan”, zaključuje Zdravko gledajući u prostranstvo koje pamti bolja vremena.
Tekst: Paula Bosančić/Pixsell
