Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata grada Gline organizirala je Dane sjećanja kojima su se Glinjani i ove godine prisjetili razaranja i žrtve koja se na ovim područjima događala krajem rujna i u listopadu 1991. godine.
Obilježavanje 28. obljetnice progona hrvatskog stanovništva s područja grada Gline započelo je 30. rujna kod Spomenika hrvatskim braniteljima u Glini polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća gdje su se brojna izaslanstva poklonila svim stradalima u Domovinskom ratu te kod Spomen obilježja u Gornjem Viduševcu, a u župnoj crkvi u Gornjem Viduševcu služena je Sveta misa.
Predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata grada Gline Marko Sremić istaknuo je kako se danas sa sjetom i pijetetom prisjećamo tih dana agresije i svih žrtava te da nam je dužnost obilježavati ovakve obljetnice kako događaji i žrtve nikada ne bi bili zaboravljeni.
„Tog kobnog ponedjeljka 30. rujna 1991. godine, u devet sati ujutro doživjeli smo nešto što smo samo nekad čuli i negdje o tome čitali ili vidjeli na televiziji. Netko tko nije želio da mi ovdje živimo, tko nije želio da mi uopće postojimo je rekao treba to protjerati, poubijati i uništiti. I učinio je. Protjerao je i uništio, ali nije nas ubio, nije u nama slomio duh, nije slomio vjeru, nije u nama uspio zatomiti želju za povratkom. Bogu hvala i svima onima koji su na tom putu učili ono što su mogli, mnogi su dali živote, mnogi su ostali bez dijelova tijela, za mnoge još ne znamo gdje su, ali mi koji smo živi i koji smo ovdje svjedočimo tom teškom i krvavom događaju“.
Nakon pada Viduševca 30. rujna, u nekoliko je prvih dana listopada 1991. okupirano 36 sela između Gline i Kupe. Hrvatsko je stanovništvo prognano, a oni koji su ostali u svojim selima su okrutno mučeni i ubijeni.
Ovo su dani koji su stanovništvu na ovom području naročito teški, istaknuo je župan Ivo Žinić naglasivši kako se ovom tužnom obljetnicom obilježava i 28 godina od progonstva stanovništva s ovog područja.
„Ovaj dan je početak jednog od najtežih egzodusa u zadnjih 100 godina na ovim područjima kada su se civili, ali i hrvatske snage morale povući pred znatno jačim i brojnijim neprijateljem koji je napadao iz smjera Gline i krenuo u otvoreni napad i protjerivanje Hrvata s ovog područja sve do rijeke Kupe. Ovaj napad, koji je krenuo 30. rujna, trajao je još nekoliko dana. Većina Hrvata pobjegla je s vrećicama u ruci iz svojih domova. Mnogi su ostali ovdje, na ovom području, u svojim domovima misleći da im se ništa neće dogoditi. To su bili uglavnom starci, žene i djeca, nenaoružani ljudi, ljudi koji su vjerovali da mogu ovdje normalno živjeti, koji su vjerovali da im se ništa neće dogoditi. Nažalost, stradali su i ovdje na ovom mjestu su ploče s 396 imena. Uglavnom su to civilne žrtve, no tu je i 70-tak hrvatskih branitelja koji su kasnije u Domovinskom ratu poginuli. 36 hrvatskih sela sjeverno od grada Gline do rijeke Kupe je potpuno razoreno. Sve su kuće uništene, civili ubijeni, porušene su crkve, spomenici, kapelice, raspala… Nažalost to je bio početak nečeg za što nitko nije vjerovao da će se dogoditi. Ljudi su godinama čekali trenutak kada će se ponovno vratiti. To se napokon dogodilo u Oluji 1995. godine. Od tada ljudi ovdje normalno žive. Danas smo se, sjećajući se tih dana, 28. obljetnice egzodusa, došli pokloniti tim žrtvama kako one nikada ne bi bile zaboravljene. Vjerujem da te žrtve nisu bile uzaludne. Ovaj grad i ovo područje se pomalo razvija. Nije lako. Mnogi mladi su već potražili sreću negdje drugdje, ali imamo i takvih primjera da se vraćaju jer se i ovdje može vrlo kvalitetno i dobro živjeti. Vjerujem da je budućnost ovog kraja neupitna i da se više nikada ovakvi zločini neće dogoditi“.
[srizonfbalbum id=2894]
