Domaći poslodavci nisu pretjerano zanimljivi ni Srbima ni Ukrajincima. Tko želi strane radnike, treba se okrenuti prema Bangladešu, Nepalu, Indiji, a oni s boljim ponudama sretne bi ruke možda mogli biti i na Filipinima, piše u Večernji list.
Iskustvo je to privatnog poduzetnika i nekad jednog od vodećih ljudi Hrvatske udruge poslodavaca Petra Lovrića. On je zajedno s kćeri osnovao agenciju za zapošljavanje te se s njom prihvatio, u ovo vrijeme masovne potrage za radnom snagom, prilično teškog posla, navodi dnevnik.
Hrvatska bi ove godine mogla tragati za stotinjak tisuća radnika, većinom za kratkotrajne sezonske poslove, no nije jedina. Kojih par stotina kilometara sjevernije i zapadnije situacija je slična, a plaće i radni uvjeti koji se nude bitno bolji.
Švicarci su se ozbiljno zabrinuli da će zbog nestašice kvalificiranih radnika – a izračunali su da im do 2025. godine treba 375 tisuća novih visokokvalificiranih radnika, teško sačuvati svoju državu blagostanja. Do 2035. godine manjak će se popeti na 1,2 milijuna!
Nijemci su pak poručili da će im do 2035. godine trebati sedam milijuna stranaca da bi održali postojeći tempo razvoja. Austrijanci u ovom trenutku imaju dva puta veću ponudu slobodnih radnih mjesta nego što su ih imali u siječnju prošle godine. Osam od deset poslodavaca kaže da će im potraga za radnicima biti najveći izazov u sljedećim mjesecima i godinama.
Dobro obrazovani ljudi su globalisti – ističe ekonomist Ljubo Jurčić koji kaže da zapadnoeuropske zemlje svoju dugoročnu ekonomsku politiku godinama temelje na useljavanju i tu se nije puno toga promijenilo. Nijemci tako godinama svake godine useljavaju 400.000 do 600.000 ljudi, slično rade i druge zemlje, pa će morati i Hrvatska. Razlika je što se nekad dovodilo radnike s Balkana ili iz Turske, a sad i Nijemci sve češće gledaju u pravcu Kolumbije, Meksika ili Indonezije, piše novinarka Večernjeg lista Ljubica Gatarić.
