Hrvatski bosanskohercegovački kardinal i nadbiskup metropolit Vrhbosanske nadbiskupije Vinko Puljić boravio je u Sisačko-moslavačkoj županiji.
U Velikom kabinetu u sjedištu Sisačko-moslavačke županije u Sisku primio ga je župan Ivo Žinić, koji je tom priliku pozdravio gosta i zahvalio na dolasku: „Moram Vas izvjestiti da je nakon Domovinskog rata veliki broj Hrvata doselio na prostore Sisačko-moslavačke županije, na područje Gline, Petrinje, Donjih Kukuruzara, Hrvatske Kostajnice i Hrvatske Dubice. Tu je u prvi mah bilo gotovo 28.000 ljudi, a sada je to nešto malo manje. Vjerujem da i ovaj dolazak, naš susret, gdje će naš kardinal podijeliti informacije gdje mi kao Županija, ali i cijela Hrvatska može pripomoći teškoj situaciji Hrvata u Bosni i Hercegovini.“
Župan je poželio da dolazak kardinala bude jedan pozitivan poticaj te izrazio uvjerenje da će s ostalim kolegama županima posjetiti Sarajevo. Kardinal i nadbiskup metropolit Vinko Puljić zahvalio je na gostoprimstvu i interesu: „Posebno zahvaljujem ovoj županiji koja je brojne vjernike u ratu i nakon rata prihvatila. Želim da ti ljdi koji su se ovdje udomili ne zaborave svoj rodni kraj, grobove svojih predaka i starce koje su tamo ostavili. To nam je jako važno. Zato mi je drago da na neki način mogu izraziti blizinu i solidarnost s ljudima koji dođoše ovdje i nađoše svoj novi dom. Također želim , iz prve ruke, želim prenijeti stanje kako živimo u Bosni i Hercegovini. Puno je drugačije kada se to pisanom rječju prenese nego kada je to uživo i ljudi mogu postavljati i pitanja.“
Na kraju prijama župan je kardinalu uručio prigodan poklon. Obojica su se potom uputila u prostor HGK-Županijske komore u Sisku gdje su sudjelovali na javnoj tribini, na kojoj je kardinal Vinko Puljić govorio o stanju Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini: „Prvi problem je Daytonski sporazum. Velika je stvar što je rat zaustavljen, ali njime nije nađeno pravedno rješenje za treći narod konstitutivan, a to je hrvatski narod. To je danas vrlo problematično, kako naći jedno rješenje, gdje ćemo biti svi jednakopravni. Drugi problem je da nije lako izliječiti ratne rane. Često puta je teško ohrabriti ljude da se bore za svoja prava. Ljudi su umorni. Puno im se obećava, a ne ispuni. Zato je potrebmo i sa strane međunarodne zajednice i domaćih političara da ne zamaraju ljude, već ih ohrabre u pozitivnome, da se ljudi vesele živjeti na svojoj grudi i od svoga rada.“
Ne tražimo nikakve privilegije! Crkva osjeća potrebu zato što bez opstanka hrvatskog naroda nema ni katoličke crkve, zaključio je Puljić.
[srizonfbalbum id=2972]
