„Blagdan Svih svetih ujedinjuje nas, braćo i sestre, u velikom zajedništvu djece Božje, onih koji su spašeni. Mogli bismo to i ovako reći: danas se slavi Crkva slavna, oni koji su proslavljeni u nebu; sutra, na Dušni dan, slavimo Crkvu trpeću tj. duše u čistilištu i molimo se za njih i njihovo vječno spasenje. Mi na zemlji Crkva smo putujuća jer mi smo još na putu prema cilju. Ali svi smo mi Crkva: i slavna i trpeći i putujuća. I upravo nas to zajedništvo sa svima svetima može obogatiti i oplemeniti, usmjeriti naše korake na putove vjere kojim su oni hodili i zadobili spasenje“, rekao je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći na blagdan Svih svetih, u utorak 1. studenoga, svečano misno slavlje u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije na sisačkom Viktorovcu, u neposrednoj blizini Gradskog groblja. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Branko Koretić, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, vicekancelar Biskupije vlč. Janko Lulić i župnik iz Budaševa vlč. Krešimir Bulić.
U nastavku biskup je rekao kako trebamo promotriti neke od nama poznatijih svetaca, da naučimo od njih što je bitno na putu vjere: sv. Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika u prvom vremenu progonjene Crkve, bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i suvremenog mučenika i sv. Majku Tereziju iz Calcute, redovnicu koja je osnovala Misionarke ljubavi koje se brinu za najsiromašnije od siromašnih, bolesne i odbačene. „Njih su, ukratko rečeno, resile kreposti: ljubav, hrabrost i žrtva. Ljubav prema Bogu i zbog njega služenje potrebnoj braći bližnjima, hrabro podnošenje progona i trpljenje za vjeru te žrtva života koju su položili za Krista. Pogledajmo sv. Franju i njegovu poniznost, sv. Leopolda i njegovo neumorno služenje u ispovijedanju pokornika, svetu Tereziju Avilsku i njezinu snagu da se bori za Krista i obnavlja karmelićanki red. Na čelu svih svetih je dakako BD Marija, majka Isusova i sveti Josip njezin zaručnik. Od svih njih možemo stalno učiti i puno naučiti za naš život i naše svjedočenje vjere u Krista“, ustvrdio je biskup te dodao kako se današnjim blagdanom
osim poznatih slavi i ono mnoštvo nepoznatih svetaca, one dobre duše koje su svojom ljubavlju i žrtvom omogućile svima nama naš sadašnji život. „To se nebrojene majke i očevi, koji su svojim poštenjem, radom i pobožnošću zavrijedili nebesku slavu, a nisu došli do oltara, dapače njihova imena ne pamte ni njihovi najbliži. To su naši hrabri branitelji, koji su ginuli za ‘krst časni i slobodu zlatnu’, još od onih davnih dana kada su branili Domovinu od Osmanlija, pa potom progonjeni od komunista i u novije vrijeme, u Domovinskom ratu, od srpskog agresora. U to silno, često na žalost za nas mnoge bezimeno, mnoštvo spadaju marljivi radnici, savjesni ljudi u svim zvanjima i poslovima, koji su znali više raditi za obitelj i svoje bližnje, negoli tražili svoju komociju i sebično mislili samo na sebe. A bez tog mnoštva, ‘koje nitko ne može izbrojiti’, kako kaže u svojoj viziji sv. Ivan u Knjizi otkrivenja, ne bi bilo danas ni nas, ni naše Crkve ni Domovine“.
Biskup je rekao i kako su njih resile upravo ove vrednote i kreposti o kojima govori Gospodin Isus u govoru na gori. Između ostalog govoreći o blaženstvu „Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“ biskup se osvrnuo na aktualni društveni trenutak. „Koliko nepravdi trpe danas ljudi po cijelom svijetu! Ali koliko nepravdi ima još i u našoj domovini Hrvatskoj. Pogledajmo aktualni odnos prema braniteljima – evo jučer su uhapšeni heroji obrane bosanske Posavine; već 12 godina se pred sudom u Haagu vodi postupak protiv šestorice Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine; Haag je vodio postupke protiv gotovo svih naših vođa branitelja – sjetimo se samo našeg hrabrog generala Janka Bobetka; a naši hrvatski sudovi neprestano od završetka Domovinskog rata sude umjesto srpskim agresorima gotovo isključivo samo hrvatskim braniteljima – možemo slobodno reći da je takav postupak ubio našeg sisačkog heroja generala Đuru Brodarca, dok za pobijene civile u Baćinu, u Glinskom Novom Selu, u Budičini, u Petrinji, u Glini, Kostajnici i Dvoru – „još nitko nije odgovarao“ – tu rečenicu naši mediji kao papagaji ponavljaju nakon izvještaja o godišnjicama stradanja po čitavoj našoj Hrvatskoj; mogli bismo i dalje tako nabrajati u beskraj. I gdje je tu pravednost? – pitamo se. Tko će pravedno presuditi počiniteljima zločina, a osloboditi nevine branitelje, one koji su se samo branili napadnuti mržnjom i nepravednim posizanjem za našom zemljom, planinama, rijekama i morem? To će dati Bog, jedini pravedni sudac. Zato se ne pouzdajmo u ljudske sudove, ne tražimo previše od njih, oni su – bez obzira na sva dobra nastojanja, stručnost i nepristranost – nepravedni, ili bolje: nikad nisu dovoljno pravedni. Nakon što je jedan ljudski sud osudio samog Boga, kako da vjerujemo da su zemaljski sudovi pravedni? Ali Bog, koji sve zna, on će vratiti pravdu svima koju ju iščekuju“.
Na kraju govoreći o blaženstvu „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!“ biskup je dao podršku inicijativi „40 dana za život“. „Ovo zadnje blaženstvo nije baš lako ni prihvatiti ni ostvarivati. Zapravo ne trebamo željeti biti progonjeni, ti progoni sami dođu ako hrabro i neslomljivo zastupamo istinu, ako smo vjerni Kristu. Recimo, mi kršćani se borimo za život. Stoga ja pozdravljam inicijativu ’40 dana za život’ koja još traje pred našom bolnicom, gdje u molitvi vjernici svjedoče da su protiv ubijanja nerođenih. Dakako, da se dižu radničke fronte, antife i svi liberali i napadaju nas. Ali zar nije sam taj podatak prekrasan plod: više od 100 djece je tako spašeno! Zamislite, 100 života! Pa zar je to loše, spašavati živote? No, dobro, kad nas progone, kaže Gospodin: ‘Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!’ Neka nam pomognu u našem životu i kršćanskom svjedočenju svi sveti, znani i neznani, neka se i naše molitve vinu za one koji još nisu u nebeskoj slavi, te i oni i mi jednom dođemo u zajedništvo svih svetih“, zaključio je biskup.
Nakon misnog slavlja, biskup se sa svećenicima i više stotina okupljenih vjernika u procesiji uputio do središnjeg križa Gradskog groblja gdje su molili za pokoj svih duša čiji su posmrtni ostaci pohranjeni na ovom groblju.
