Prije 30 godina Hrvatsku su priznale članice Europske unije, a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s Hrvatskom, koja je istog datuma 1998. završila i mirnu reintegraciju u ratu okupiranoga hrvatskog Podunavlja.
Kako smo došli do međunarodnog priznanja, danas se navršava 30 obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Tog povijesnog trenutka 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu. Veliko olakšanje i euforija bila je u Hrvatskoj tog popodneva 15. siječnja 1992. no treba reći i to da hrvatskoj nije priznanje palo s neba, težak i trnovit put je prethodio tome. Nakon prvih višestranačkih izbora u svibnju 1990.g. počelo je novo ozračje u RH, napokon slobodna i neovisna država bez patronata iz Beograda.
No veselje nije trajalo dugo, samo tri mjeseca kasnije vrlo brzo, već u kolovozu te iste godine počela je početnu faza pobune i nezadovoljstava većeg dijela stanovništva srpske nacionalnosti. Pojavilo se kamenje i balvani na glavnim prometnicama prema hrvatskoj obali što je stvorilo velike probleme u jeku turističke sezone, jako nezgodno za mladu hrvatsku državu, osim toga nanijelo je veliku ekonomsku štetu . No, Balvan revolucija bila je samo početna faza i odgovor Srba u Hrvatskoj na uspostavljanje nove vlasti. Tim akcijama Srbi u Hrvatskoj odbijali su pokazati lojalnost novoj vlasti. Nakon Knina, front se prebacuje u zapadnu Slavoniju.
Dogodio se Pakrac, Srbi zauzimaju policijsku postaju u Pakracu, a nakon slavonije još jedan front otvara se u Lici. Hrvati dobro pamte i krvavi Uskrs na Plitvicama i prve žrtve mladog policajca Josipa Jovića. Potom proglašenjem samostalnosti početak je rata u Hrvatskoj. Dan poslije nakon što je hrvatski Sabor donio ustavnu odluku o uspostavljanju suverene i nezavisne Republike Hrvatske pobunjeni srbi napadaju policijsku stanicu Glina, ubijaju mladog policajca Tomislava Roma, zarobljavaju hrvatske policajce, odvode u Knin gdje su zlostavljani i mučeni. Nakon toga nitko nije znao kakav će kraj biti, počeo je pravi rat u hrvatskoj, pobunjenim Srbima pridružuje se JA krenulo se na Hrvatsku tenkovima, avionima i svom ratnom mašinerijom. No ne damo ni pedlja domovine Hrvatski dragovoljci stižu sa svih strana, soko je raširio svoja krila, napokon se ujedinila cijela zemlja, mladost je ginula na svojoj zemlji za svoj narod. Krvave bitke vode se za istočnu i zapanu Slavoniju, banovinu, liku, Dalmaciju sve do Dubrovnika. Strašna razaranja, masakri: Škabrnja, Vukovar, Gornje Jame, Joševica i ostali diielovi koje su srbi okupirali. Teška je bila ta 1991.g. nije se znalo kraja, ali izdržalo se.. Početkom 92. Europi je jasno da se događa najveće zlo, najveći zločini u srcu Europe nakon 2. sv. rata. Ovo se mora zaustaviti, priznanje je neminovno…
Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Tog 15. siječnja 1992.g. Hrvatsku priznaju: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Nakon priznanja hrvatska još nije slobodna, pred braniteljima je teški zadatak, osloboditi svaki pedalj zemlje. Napon četiri godine provedenih po rovovima dolazi proljeće pa ljeto 1995. g. kada se kreće u odlučujuću bitku za svoju domovinu. Oluja kreče sa svih strana prema okupiranim područjima, branitelji ginu, ali stižu na svoja vjekovna ognjišta. Nakon toga ostala je samo okupirana istočna Slavonija, koja je mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja 15. siječnja 1998. godine ušla u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Velika je cijena plaćena za slobodu domovine, bolna su sjećanja na te teške dane, na ljudske sudbine i brojne obiteljske tragedije. Sve to pamtimo i sve to živi u nama i sada kada slavimo 30 godina međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Stvorili smo Domovinu i neka živi na ponos svima onima koji je vole i poštuju.
