Prije 27 godina, 21. rujna 1991., nakon što je čitav rujan trpjela teška ratna razaranja i brojala žrtve, Petrinja je pala u ruke okupacijske JNA i paravojnih postrojbi, a Petrinjci su protjerani sa svojih ognjišta. U sklopu Dana sjećanja, tradicionalne manifestacije kojom se Petrinja prisjeća poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava u Domovinskom ratu i teških ratnih razaranja u rujnu 1991. godine, Petrinjci su se s posebnom sjetom prisjetili 21. rujna, dana kad je pao njihov grad. Taj dan izveden je najžešći napad na grad.
Pod jakom pješačkom vatrom, 21. rujna u 18 sati i 30 minuta stari hrvatski grad Petrinja pao je u ruke okupacijske JNA i paravojnih postrojbi, a Petrinjci su protjerani u progonstvo. Daljnji prodor neprijatelja zaustavljen je u Mošćenici gdje se branila hrvatska sloboda, za koju je ovdje, na petrinjskom području plaćena velika cijena, istaknuo je na obilježavanju dana pada grada petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. Naime, u kapeli sv. Jakova u Mošćenici je služena Sveta misa zadušnica, a nakon toga je svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama odana počast paljenjem svijeća ispred Križa kod kapele sv. Jakova, potom kod spomenika poginulim braniteljima i civilima te spomenika poginulima u minskim poljima u ovom petrinjskom prigradskom naselju, kod „Finela“, na mjestu gdje su poginula tri hrvatska branitelja te na kraju kod spomen obilježja pukovniku Predragu Matanoviću u Koloniji. Počast su cvijećem i svijećama odale obitelji poginulih hrvatskih branitelja, udruge proistekle iz Domovinskog rata, predstavnici policije i političkih stranaka te izaslanstvo Grada Petrinje na čelu s gradonačelnikom Darinkom Dumbović.
„To su dani kada čovjek ne znao što bi rekao, a sjećanja samo naviru. Kada pogledamo ove obitelji poginulih hrvatskih branitelja, onih koji su nastradali u minskim poljima, kada se sjetimo svega što se događalo u Mošćenici i Petrinji, to su dani koji se ne zaboravljaju. To su neka jutra u kojima smo ostavili svoje domove, svoje prijatelje. Na ovom je području poginulo jako puno mladih hrvatskih branitelja. To su bili dani koji su bili najznačajniji za stvaranje hrvatske države. Ovdje je bila prva linija fronte. Jako malo ljudi je ovdje ostalo braniti tu liniju. Nije bilo lako. Ostali smo ovdje čitavu noć dežurati u jednoj kući. U jednom trenutku izgubili smo troje ljudi. Ovdje izražavamo pijetet i poštovanje prema svim ljudima koji su ovdje bili i branili nas, naročito prema onima koji su za slobodu dali svoje živote, oni će zauvijek ostati jedna trajna vrijednost“, poručio je Dumbović.
Dugo sanjana sloboda, ali i povratak u svoje domove za Petrinjce dolazi u Oluji, u kolovozu 1995. Nakon teških borbi na ulazu u grad i gubitaka Hrvatske vojske te smjene zapovjednika Sjevernog sektora, Hrvatska vojska 6. kolovoza slavodobitno ulazi u Petrinju. U razrušenom gradu obnovio se život, a Petrinja je zauvijek pripala tamo gdje je oduvijek i bila, hrvatskoj domovini.
[srizonfbalbum id=2211]
