U srcu Mošćenice, preko puta škole, stoji trošna ciglena kuća. U njoj živi Ivana Draženović, samohrana majka sa tri maloljetna sina. Oni su Filip, Tin i Teo. I njihovo djetinjstvo nije ni približno kao kod ostalih vršnjaka. Siromaštvo se uvuklo u svaku poru njihovog mladog života, majka Ivana ima vrlo mala primanja s obzirom na učestala bolovanja nakon dvije operacije kičme. No oni su veseli iako znaju da je njihov život drugačiji.
Dočekali su nas s osmijehom kad smo ih prvi puta posjetili. I nisi iz tog osmijeha mogao saznati da su već tako maleni prošli veliki put siromaštva. Doživjeli su nažalost niz neugodnosti, ruganja u školi kako imaju poderane tenisice ili odjeću, kako nisu moderni. Sve je to vidjela prijateljica njihove mame, Sanela Kantarević koja je na facebook-u pokrenula grupu pomoći za obitelj Draženović.
Malo po malo, dobri ljudi su stizali sa paketima hrane, odjeće i obuće, igračkama… Dečki su dobili nove krevete, ormare, radne stolove, posteljinu i još mnogo toga o čemu su mogli samo sanjati. Njihove sobe prethodno su bile pune plijesni u kojima je bio sam krevet. Iz Vrbovskog se javio vlasnik obrta koji je došao urediti zidove u kući sa svojim timom. Potpuno besplatno. Stigla je i donacija drva. Dvorište je svaki dan bilo puno dobrih ljudi koji su htjeli pomoći djeci i osigurati im ljepši Božić i život. Priča se proširila i javljali su se donatori iz cijele Hrvatske.
Kuća je poprimila potpuno novo ruho i sreća na licima djece je svima koji su se trudili najveća nagrada. A upravo to je najveća nagrada ženi koja je dan i noć bila tu, ženi koja je sve pokrenula. Vrlo skromno i tiho svaki dan je od jutra do mraka radila kod obitelji Draženović, premorena i bez snage ali nije odustajala. Ona je imala cilj da Božić bude lijep i nikada više onakav kakav je bio u neimaštini. I uspjela je. Ona je dobra vila ove priče, na svoja leđa stavila je najviše tereta, vratila je osmijeh na lice cijeloj obitelji a posebno dječacima. Oni još nisu ni svjesni da imaju nove sobe, da postoji kutija gdje ih čekaju slatkiši, da tenisice nisu sa rupicama… Ostala im je jedna želja, da jednog dana imaju kompjuter da imaju za učenje, ali priznaju, rado bi nekada igrali i igrice na njemu. Čuli su da njihovi vršnjaci to rade. Oni vjeruju da će se i to jednom ostvariti.
Sve dok imaju svoju dobru vilu Sanelu oni mogu mirno spavati u svojim novim krevetima i bezbrižno sanjati. Vjerujemo da će upravo i Sanela kao i svi dobri ljudi koji su pomogli, bezbrižno i sa radošću u srcu dočekati Božić jer su zaslužili nakon ove predivne humanitarne priče. Priča koja je donijela radost Božića, neka nova prijateljstva za cijeli život i osmijeh na lice tamo gdje je najviše nedostajao, kod djece… Sretan Božić!
PS-ako se i sami želite pridružiti akciji za ovu mladu obitelj, možete se učlaniti u ovu facebook grupu i saznati više: https://www.facebook.com/groups/3536985939729064/?ref=share
Stanje kuće prije:
Kuća nakon obnove: