Dušni dan ili spomen na naše drage pokojne, kojeg se spominjemo 2. studenog, dan je kad se posebno sjećamo onih koji su nam bili bliski za života.
Dušni dan je jedan od spomendana koji na najbolji način svjedoči o uzvišenosti i jedinstvenosti ljudskog roda, jer čovjek je jedino biće na Zemlji koji se u vjeri sjeća svojih pokojnih. Sjećanje i molitva za pokojnu braću i sestre izražava našu vjeru u najveću vrijednost života, vjeru u našu vječnost.
Stoga Dušni dan, odnosno Spomen na vjerne pokojne nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima, već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti, molitva za njih.
Dušni dan je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli u nebesku domovinu a naša se komunikacija s njima nastavlja. Na žalost, gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. Na Dušni dan u crkvama se služe mise za sve pokojne.
Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, onih koji su otišli s ovoga svijeta u vječno zajedništvo s Bogom. Molimo za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.
Na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan vjernici mogu u svim crkvama dobiti POTPUNI OPROST koji se može namijeniti samo za jednog pokojnog. Uvijeti za potpuni oprost su:
• pohoditi crkvu u kojoj treba izmoliti Oče naš, Vjerovanje, primiti sv. Pričest i ispovjediti se, ako je to potrebno.
• izmoliti molitvu na nakanu sv. Oca pape (jedan Oče naš).
