Pred nama su veliki blagdani Svih sveti i Dušni dan, dani kada slavimo naše svete i sjećamo se naših pokojnika. Međutim, kao i pred druge velike velike blagdane , neke mračne sile pokušavaju nam na neki lukavi način skrenuti misli s naših svetinja i usmjeriti nas na neke poganske rituale koji su protivni vjeri. Tako nam se baš uoči blagdana Svih svetih nudi Halloween, stari keltski običaj zastrašivanja s pokojnicima, koji je u suprotnosti s našim kršćanskim shvaćanjima. Katolici zaista ne bi trebali slaviti Noć vještica jer je njihova pažnja posvećena molitvi svecima, uzorima kršćanskog života, ali i sjećanju na pokojnike, pa su to dani meditacije, mira i uspomena, a ne maskiranih zabava i okultizma.
Već prije blagdana Svih svetih neki će kršćanski vjernici ‘okititi’ svoje prozore i okućnice izrezbarenim i osvijetljenim bundevama u obliku demonskih lica. Posudit će filmove strave u videoteci i uživati u tome. Nažalost, ljudi koji sve to podržavaju ustvari često ne znaju što čine. Stoga ih ovim tekstom želimo poučiti. ‘Noć vještica’ ili običaj o kojem govorimo potječe iz davne keltske i poganske religije i od njihovih svećenika – druida. Taj poganski krvavi obred odvijao se posljednje noći u listopadu.
Tada su druidi ubijali malu djecu i prinosili ih kao žrtve svom bogu mrtvih. Ukoliko jedna obitelj ne bi sama dobrovoljno druidima predala svoje djetešce, oni bi ubijali ostale članove obitelji. U to davno vrijeme stari su narodi (vrlo daleko od Hrvatske) prakticiranjem takvih obrednih ubojstava sijali strah diljem Engleske, Irske i Škotske. Uspomenu na takve obrede danas naivni ili nepoučeni ljudi na isti taj dan slave danas u Irskoj, Americi, Australiji, Novom Zelandu – a, nažalost i u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj. Mi Hrvati se obično dičimo svojom kršćanskom vjerom, višestoljetnom kulturnom tradicijom i demokršćanskim načelima.
Svaka sablasna bundeva na prozoru ili plotu, svaka proslava ‘Noći Vještica’ zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo. Slavljenje navedenih obreda grubo nasrće na dušu onih koji u tome sudjeluju, a to su naša djeca i mladež.
To je jedan od najunosniji poganskih praznika koji donosi veliki profit onima koji ga promiću. Da bi bili što vjerodostojniji, ti kreatori u poganske običaje ubacuju neke kršćanske elemente koji onda uklanjaju granice izmedu kršćanstva i poganstva. To je nespojivo s kršćanstvom, ali ima vjernika koji to olako shvaćaju. Zato je Katolička Crkva u Poljskoj Halloween, ili “noć vještica” osudila kao “skup sotonističkih praksi” i kao “plod promicanja okultizma i magije”.
Što je “Halloween” i kakva mu je uloga u kršćanskoj kulturi?
To je razmjerno nova pojava u europskoj kulturi. Sadrži nekoliko elemenata koji nemaju nikakve veze s kršćanskom uljudbom i tradicijom. Štoviše, ona vuče korijene iz poganskih običaja. Manifestacija pod tim imenom označava najprije vještičju novu godinu. Nastala je, naravno, u Americi gdje se pretvorila u pravu maškaradu, vrlo je komercijalizirana i sve se više širi također i u tradicionalno kršćanskim sredinama.
Simbol toga “slavlja” je izrezbarena bundeva, slična mrtvačkoj lubanji, u koju se navečer stavlja svijeća. Taj famozni “Halloween” potječe zapravo iz jednog u Americi raširenog obreda koji se zove “wicca”. To je mješavina keltske poganske religije, američkog voodooa i razvodnjenog kršćanstva. Dakle, u predvečerje 31. listopada već se i u Hrvatskoj obavlja proslava tzv. Noći vještica. A taj dan je također keltska nova godina.
Tada su druidi pod svetim hrastom žrtvovali životinje vjerujući da time oslobađaju zarobljene duše svojih pokojnih, a posebno grješnih rođaka. Dakle, možemo razumjeti da se netko iz pomodarstva priklanja novopoganskim običajima, ali za kršćanina je Noć vještica nespojiva s njegovom vjerom i vjerskom praksom. Zato vještice nemaju nikakve veze sa svetima!
Svetkovina Svih svetih prilika je da slavimo Boga za uspjeh svetih i prilika da molimo za naše drage pokojnike. To je naš prastari običaj, izraz našega poštovanja prema pokojnicima, te povezanosti s njima u zajedništvu putujuće i proslavljene Crkve.