Na svetkovinu Svih svetih, u ponedjeljak 1. studenog, sisački biskup Vlado Košić predvodio je misno slavlje ispred crkve Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu, u neposrednoj blizini Gradskog groblja. U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik vlč. Ivan Faletar i više svećenika.
Na početku svoje homilije biskup je rekao kako je Crkva danas zagledana u svoje najbolje članove, u svece i blaženike te kako su ovim jednim blagdanom obuhvaćeni svi koji su članovi Crkve slavne. „K tome, današnjim danom mi Bogu zahvaljujemo ne samo za one koji su kanonizirani i beatificirani od Crkve, nego i sve one koji to nisu a dionici su nebeske slave. Dapače puno je više onih koji nisu službeno proglašeni svetima i blaženima, a spašeni su i dionici su vječnoga života.
Stoga kažemo da su to, kako bi papa Franjo rekao, sveci iz susjedstva ili obični sveci, tj. oni koji su živjeli skrovito i nisu bili poznati većem broju ljudi, ali poznati su Bogu i on ih je nagradio za vjerno služenje i njihovo svjedočenje vjernosti Bogu i bližnjima. Poznavajući upravo svatko svoje najbliže u obitelji, u rodbinstvu, susjedstvu, u svojem mjestu, selu i gradu, sjećamo se danas tako onih časnih i plemenitih ljudi za koje se nadamo da su zavrijedili primiti iz Božje ruke nagradu vječnoga života“, rekao je biskup dodavši kako se stoga današnji blagdan povezuje sa sutrašnjim spomendanom svih vjernih mrtvih, dakle onih koji su otišli s ovoga svijeta, a bili su nam dragi i još više, bili nam primjer dobrog života, poštenog i pravednog odnosa prema Bogu, sebi i bližnjima.
U nastavku rekao je i kako su kršćani od početka posebno častili BD Mariju, koja je sveta iznad svih svetih, pa je nazivamo i presveta; zatim svetog Josipa, zaručnika BD Marije i svete apostole koji su prvi propovijedali Kristovo evanđelje. „Također od početka svoje povijesti Crkva časti svoje članove koji su dali život za vjeru u Krista, to su sveti mučenici. Poslije njih su ispovjedaoci, pa sveti pastiri, djevice, zatim oni koji su vršili djela milosrđa… Što Gospodin kaže, tko su to današnji sveci i blaženici, tko su to oni koje smijemo poštovati i nasljedovati? On je proglasio osam blaženstava koja smo čuli u čitanju iz Matejeva evanđelja.
Mogli bismo reći da je naslov svih prvo blaženstvo: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Bogu su siromasi najdraži jer su ponizni i znaju da ovise o drugima. Ipak, kod evanđeliste Mateja – za razliku od Luke – ima dodatak duhom, dakle, ne tek oni koji su siromašni, a što prvotno označuje one koji nemaju, koji su u oskudici i neimaštini, nego je riječ o duhovnoj kategoriji. Siromaštvo Isus gleda u odnosu na duhovni a ne materijalni svijet. Biti siromah duhom mogli bismo reći da je onaj koji gaji duhovnu neimaštinu, koji je u svojem duhu slobodan od svih materijalnih stvari, imanja, bogatstva… Zar nije Isus rekao da će teško bogataši u Kraljevstvo nebesko?
I nije li ustvrdio: ne možete služiti Bogu i bogatstvu!? U Lukinu evanđelju imaju i Isusovih četiri jao i među njima: jao vama bogataši, imate svoju utjehu! U čemu je bila utjeha tolikih svetih ljudi koji su nam ostavili dobar primjer svoje vjere? U Bogu, braćo i sestre! Oni se nisu uzdali u svoje imanje, nisu polagali nadu i sigurnost u ono što je prolazno. Ako je utjeha naša u Bogu, tada i nama, braćo i sestre, Isus upućuje riječ: blago vama“.
Biskup se osvrnuo i na ostalih šest blaženstava ustvrdivši kako su nam ona na prvi pogled neprihvatljiva, jer su posve paradoksalna: Blago ožalošćenima, blago krotkima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima, blago čistima srcem, blago mirotvorcima. „Zar nisu žalosni, gladni i sl. zapravo nesretni ljudi, oni koji nisu uklopljeni u društvo i njegove vrijednosti? Isus očito gleda na čovjeka iz drukčije perspektive negoli što to gleda ovaj svijet. Ni žalosni ni krotki nisu poželjni.
U današnjim medijima ne reklamira se žalost nego se svi smiju, na panoima se smješkaju i oni koji su inače uvijek namrgođeni, dakle sve se frizira tako da bi bili privlačni ljudima ovoga svijeta. Pa onda blagi, krotki tj. nenasilni! Zar nije sve puno nasilja? Ne samo fizičkog nego i verbalnog. Bahaćenje je također izraz nasilja, i nametanje svoje volje drugima, čak čitavim skupinama i narodima, samo zato jer dotični imaju moć, nije li sasvim u suprotnosti s krotkošću, s milosrđem i mirotvorstvom? Isus tu ide protiv struje. On se ne želi svidjeti ovome svijetu, on želi mijenjati ovaj svijet. Zato tako govori. Razumijemo li ga mi, njegovi učenici, oni koji se njegovim imenom nazivamo? Ne očekujemo da ga razumiju moćnici ovoga svijeta, da ga slijede oni koji se ne vode njegovim riječima nego mamonom i željom za slavom i vlašću. Ali mi, mi moramo slijediti njega i njegove riječi. Najprije njega, jer on je onaj koji je utjelovio sva blaženstva. On je prvi i plakao nad sudbinom Jeruzalema, i bio blag jer nije dopustio učenicima da ga mačem brane nego se podložio nepravdi i za sve ljude dao svoj život; on je milosrdan i čist srcem, iskren, skroman i bez licemjerja, uvijek govori istinu jer on je Istina; on je mirotvorac jer jedini donosi pravi mir, ne onakav kakav daje svijet nego istinski nutarnji mir. I na kraju, kao zaključak Isus čak s tri rečenice navodi blaženstvo progonjenih. Ali kaže: zbog pravednosti; i još pojačava: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!“ I poziva da u progonstvima ne klonemo, dapače kaže: Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas! Za prvo i posljednje blaženstvo Isus obećava nagradu: njihovo je Kraljevstvo nebesko! To znači za sve njih, koji tako žive kako je on živio i govorio, pripravljeno je nebesko kraljevstvo. Nema veće i vrednije nagrade! Biti s njim i sa svima koji su njegovi u njegovu vječnom nebeskom kraljevstvu naš je cilj i naša nada.
Vjerujemo da su i svi oni koje smo mi poznavali i koji su nam predali vjeru, a koji su otišli pred nama u vječnost, u Kristovu kraljevstvu. Molimo se svima svetima za zagovor da svi naši poginuli i pokojni, svi naši dragi preminuli, budu u nebeskom Kraljevstvu.Molimo se i za nas koji smo još na zemlji da nas zagovaraju i da se mole za nas kod Gospodina svi sveti koji su već u slavi“, zaključio je na kraju.
Nakon mise biskup se sa svećenicima i okupljenim vjernicima, u procesiji uputio do središnjeg križa Gradskog groblja gdje su molili za pokoj svih duša čiji su posmrtni ostaci pohranjeni na ovom groblju.
