Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda potvrdilo je optužnicu protiv Đure Gavrilovića za ratno profiterstvo.
Vijeće sutkinje Jasne Smiljanić odbacilo je tvrdnje obrane koja se pozivala na odluku Ustavnog suda iz slučaja Hypo u kojem je najviše pravosudno tijelo, odlučujući o prvoj pravomoćnoj presudi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, zaključilo da je zastara zapreka za nastavak postupka.
Gavrilovićev odvjetnik Rajko Čogurić ranije je kazao da ta odluka ne znači da je Ustavni sud protiv odluke o nezastarjevanju ratnog profiterstva, nego da je zaključio da se ona može primjenjivati samo u slučajevima gdje do donošenja zakona nije nastupila zastara.
Nakon ročita u srijedu Čogurić je kazao da obrana nije dobila opširno obrazloženje sudske odluke. “Optužno vijeće drži da do 2010. nije nastupila apsolutna zastara. Kako će to obrazložiti tek ćemo vidjeti, no mi nemamo pravo žalbe na takvu odluku pa ćemo morati tijekom rasprave utvrđivati sve činjenice i nevinost gospodina Gavrilovića”, kazao je Čogurić Hini. Dodao je i da će tijekom postupka “biti u prilici skinuti stigmu s gospodina Gavrilovića”.
Optužnicu protiv Gavrilovića Uskok je podnio u srpnju, tereteći ga da je u jeku rata kupio više tvrtki iz sustava mesne industrije Gavrilović s dva milijuna maraka namijenjenih obrani Hrvatske čije mu je korištenje omogućio tadašnji ministar financija Jozo Martinović.
Gavrilovića, koji je austrijski državljanin, Uskok sumnjiči za poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, no, kako se navodna zlouporaba dogodila od 11. studenoga 1991. do kraja listopada 1992. terete ga po odredbama Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.
U optužnici stoji da je Gavrilović za vrijeme rata i stanja opasnosti za održivost hrvatskog teritorijalnog integriteta i suvereniteta, iskoristio ratne okolnosti i otežan rad državnih tijela pri nabavi oružja i opreme za potrebe obrane, s ciljem da sebi pribavi značajnu nepripadnu materijalnu korist. To je navodno učinio kroz stjecanje više tvrtki u stečaju koje su knjigovodstveno procijenjene na gotovo 68 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.
