Na godišnjicu smrti nadbiskupa Josipa Jurja Posilovića otkriven i blagoslovljen je spomenik u čast nadbiskupu Posiloviću u Parku hrvatskih branitelja u Ivanić-Gradu ispred crkve Sv. Petra apostola, a koja svoju ljepotu duguje upravo ovom domaćem sinu, rođenom u Ivanić-Gradu 24. travnja 1834. godine, a umrlom 26. travnja u Zagrebu 1914. godine.
Spomenik su otkrili sisački biskup Vlado Košić, gradonačelnik Ivanić-Grada Javor Bojan Leš, domaći župnik vlč. Branko Koretić i predsjednica Udruge J.J. Posilović Josipa Hlevnjak, a ovom događaju nazočili su predstavnici društvenog i političkog života Ivanić-Grada, Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije te brojni Ivanićani. Spomenik je rad akademskog kipara Ivana Kujundžića.
Svečano misno slavlje u čast nadbiskupu Posiloviću u župnoj crkvi predvodio je biskup Košić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Koretićem, župnim supsidijarom vlč. Josipom Karasom, p. Tončijem Trstenjakom, župnikom iz Kloštar Ivanića fra Robertom Ćibarićem i župnikom iz Vugrovca vlč. Filipom Lucićem.
U homiliji biskup je podsjetio na životni put nadbiskupa Posilovića istaknuvši kako je kao biskup senjsko-modruški djelovao 18 godina, a zatim je i 20 godina bio zagrebački nadbiskup.
„Kao zagrebački nadbiskup nastavio je putem duhovne, kulturne, kao i gospodarske obnove hrvatskoga naroda. Darivao je velika financijska sredstva za obnovu brojnih crkvenih i javnih zgrada u Zagrebu, ali i na području cijele nadbiskupije – tako i za obnovu ove prelijepe župne crkve sv. Petra apostola, kao i za gradnju sarajevske katedrale Srca Isusova i mnoge druge crkvene potrebe. Dao je temeljito obnoviti i podignuti na dva kata Nadbiskupijski dom za siromašne đake u Zagrebu, tzv. orfanotrofij, zgradu u kojoj je danas Katolički bogoslovni fakultet. Pod njegovim pokroviteljstvom restaurirana je zagrebačka prvostolnica, izgrađeni isusovački samostan i crkva Srca Isusova u Zagrebu u Palmotićevoj ulici te održan Prvi hrvatski katolički sastanak 1900. Bilo je to buđenje laikata i početak Katoličke akcije u Hrvatskoj. Među osobite zasluge biskupa Posilovića pripadaju i njegova neumorna nastojanja da se očuva glagoljica u hrvatskome narodu, što je osobito promicao boraveći u Senju. Time se upisao među nacionalne velikane jer je njegovanje vlastita pisma značajka koju nema čast posjedovati mnogo naroda“, rekao je biskup te dodao kako je bez sumnje Posilović bio je velik crkveni i narodni autoritet, pokretač mnogih katoličkih i kulturnih poduhvata i aktivnosti u Zagrebu i Hrvatskoj početkom 20. stoljeća.
„Zadužio je naš hrvatski narod svojim djelima, a prije svega odnosom prema našoj katoličkoj baštini koju trebamo i mi tako ljubiti, čuvati i promicati kako nam je to on pokazao“.
Govoreći o pročitanom Evanđelju po Ivanu, koje donosi izvještaj o Isusovom trećem dolasku apostolima nakon uskrsnuća, biskup je ustvrdio kako je Krist došao da bi ojačao njihovu vjeru.
„Daje im jasan znak: čudesan ribolov i zajedničko blagovanje. Ovaj je čudesan ulov ribe podsjetio Petra na prvi takav ribolov, kada se prenerazio i rekao Isusu: ‘Učitelju, odlazi od mene, grješan sam čovjek’. No, Isus nije odustao nego mu jer rekao: ‘Ne boj se, odsada ćeš ljude loviti’. To je bio događaj kad je Isus pozvao Petra da bude njegov učenik, da ga slijedi. Tu je sada isti taj Učitelj, samo ga apostoli ne prepoznaju. Prepoznaje ga samo Isusov ljubljeni učenik koji kaže Petru: ‘Gospodin je’.
A Petar ga želi što prije vidjeti pa skače s čamca u more i pliva prema obali da se prvi susretne s njim.
Isus ih sve poziva na gozbu i daje im kruh i ribu. Želi ih okupljati i pružiti im hranu da im dade snagu za duhovni put. Isus i naše dane ispunja svojim čudesima i tada i naše oči progledaju. A u euharistiji nas hrani Kruhom živim, samim sobom u svetoj Pričesti. Tako ostaje trajno prisutan u našim životima, on, uskrsnuli Gospodin da nas vodi u životu i bude naš suputnik. Tako je Gospodin zahvatio i u život nadbiskupa Posilovića, trebao je njegove ruke, njegove noge, njegove oči… da poučava, da trči i da se divi Božjim djelima. A danas se mi zahvalno divimo djelima koja je taj Božji čovjek učinio, no znamo da je to Bog po njemu činio… da bi i nama dao nadu, da bi i nas danas ohrabrio da se ne bojimo velikih i teških zadaća, jer on je s nama“, zaključio je biskup.
Na kraju svima koji pomogli da se ovaj spomenik podigne zahvalio je vlč. Koretić istaknuvši kako je na ovaj način iz zaborava vraćen čovjek koji je učinio neizmjerna dobra za svoj rodni grad, ali i za čitav hrvatski narod.
