I ove je godine u Novom Selu Glinskom, uz misno slavlje koje je predvodio glinski župnik, velečasni Ivica Mađer, 16. kolovoza proslavljeno Rokovo.
Skromno, ali ponosno, u zajedništvu, molitvi i pjesmi Novoselčana koji su se nakon Domovinskog rata vratili na svoja spaljena i neprepoznatljiva ognjišta, izgradili sebi i svojim obiteljima novu budućnost te svih koje je otjerala i raselila ljudska zloba, no koje ljubav prema djedovini tijekom godine, a posebno na Rokovo vrati u njihovo rodno selo; i njih i njihovu djecu i djecu njihove djece.
U Novom Selu Glinskom, u listopadu 1991. dogodio se drugi po veličini pokolj Hrvata na prostoru Banovine. Činjenica kako je bilo naseljeno stopostotnim hrvatskim stanovništvom i okruženo srpskim selima pogodovala je tome da je bilo na direktnom udaru ˝komšijama˝. Najmlađa od 33 žrtve bila je petnaestogodišnja Katica Šimanović uz koju su četnici ubili oca, majku i djeda dok je najstarija osoba imala 88 godina. A njihova je jedina i neoprostiva ˝krivnja˝ bila ta što su bili Hrvati. I ove godine su pročitana njihova imena, i ove godine je za njihove duše izmoljena molitva, a vijence su položili i zapalili svijeće predstavnici obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, Zavičajnog kluba Novo Selo Glinsko, Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Novo Selo Glinsko te ostali mještani, dostojno se i u tišini poklonivši njihovoj žrtvi.
Župnik se u propovijedi osvrnuo na svetog Roka, sveca koji se osobito isticao svojom velikom ljubavlju, dobrotom i milosrđem. ˝Gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, gosta primiti, bolesna pohoditi, neka su od tjelesnih djela milosrđa i dobročinstava na koja nas poziva Sveto Pismo˝, naglasio je župnik. A Novoselčani su oduvijek otvorena srca iskazivali ta ista dobročinstva. Dobročinstva koja im dobrim nisu vraćena. Baš naprotiv, do tada susjedi s kojima su živjeli, dali su si za pravo presuditi o njihovim životima. ˝Šesto djelo duhovnog milosrđa govori nam da nepravdu moramo strpljivo podnositi˝, nastavio je župnik i dodao kako to ne znači da moramo šutjeti, naprotiv, na nepravdu moramo itekako reagirati, ali Isus nas poučava da ne smijemo vraćati istom mjerom. Prihvatiti nepravdu znači da naše osnovno sredstvo mora biti ljubav koja će nam pokazati puteve do pravde. Putevima činjenja tjelesnih i duhovnih djela milosrđa išao je i sveti Rok. Neka i nama njegov primjer bude poticaj da budemo upravo takvi i živimo po uzoru na njega, naglašeno je u završetku propovijedi.
Da. Strpljivo podnošenje nepravde ne znači da se od nas očekuje šutnja. Na nepravdu moramo itekako reagirati. O nepravdi moramo govoriti pa ako je potrebno i kriknuti. A, ima li veće nepravde od počinjenih zločina i ima li veće nepravde od šutnje? O zločinima u Novom Selu Glinskom povremeno se progovori, ponekad i krikne, no većinom se i dalje … šuti. Šuti i ne poduzima dovoljno…. I dok kosti Novoselčana još uvijek čekaju svoje dostojno počivalište, njihovim najmilijima preostaje jedino da sklope ruke i za njihove duše Svevišnjem upute molitvu na spomen-obilježju na mjestu masovne grobnice. Da, to im jedino preostaje jer u pogledu zločina počinjenog nad Hrvatima u Novom Selu Glinskom već 26 godina zakazuju i pravo i pravednost, a ˝božica Pravda˝ ih, s mačem u jednoj ruci i vagom pravednosti u drugoj, već 26 godina priziva.
Svjesni te činjenice, pod blagoslovom blagdana Djevičina Uznesenja i blagdana svetog Roka i ove su godine Novoselčani zdušno na kraju svete mise zapjevali ˝Kraljice anđelska˝ utječući se Majci naših stradanja i tražeći od nje utjehu, toplinu Majčina pogleda, nježnost Majčina zagrljaja, Božju milost i, u očekivanju pravednosti tako potrebnu snagu za strpljivo podnošenje nepravde. A ponos, koji je vidljivo izvirao iz srdaca, prenosio se na sve koji su bili na brežuljku koji zaslužuje istinu. Samo istinu! Istinu u zrcalu pravednosti!
Autorica teksta i fotografija: Marija Margušić-Novosel
[srizonfbalbum id=1487]
