Pojava radioaktivnosti za velik dio javnosti predstavlja pojam negativne konotacije te simbolizira jednu od najvećih opasnosti koju je iznjedrila suvremena znanost. Međutim, stvarnost je u potpunosti drugačija. Naime, ova prirodna pojava je na našem planetu prisutna otkad je svijeta i vijeka. Tako su čovjek i sav ostali biljni i životinjski svijet izloženi ionizirajućem zračenju još od svog samog postanka, a ne tek od sredine 20. stoljeća i početka korištenja nuklearne tehnologije. Štoviše, najveće količine zračenja koje svakodnevno primamo dolaze, iz sunca, svemira, zemlje i ostatka prirode koja nas okružuje, a potom i iz hrane koju konzumiramo.
Uz to, s ionizirajućim zračenjem se nerijetko susrećemo na nekima od najvažnijih oblika pretraga u medicini, tijekom provjera u zračnim lukama ili za vrijeme putovanja avionom. Naposljetku, svi ovi primjeri predstavljaju neznatne količine (doze) ionizirajućeg zračenja, koje nemaju gotovo nikakvog utjecaja na ljudsko zdravlje. Pritom je važno istaknuti kako sav živi svijet zapravo najmanje zračenja primi iz nuklearne industrije, što kontinuirano potvrđuje provedba radiološkog monitoringa. Što je točno radiološki monitoring i kakav je suživot čovjeka s radioaktivnim zračenjem pojasnili su dr. sc. Delko Barišić, dipl. ing. geol., umirovljeni voditelj laboratorija za radioekologiju na Institutu Ruđer Bošković i Hrvoje Prpić, dr. med., MBA, direktor Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (NEK).
Što s tim imaju banane, grah i krumpir?
„U prirodi je sve oko nas radioaktivno, u većoj ili manjoj mjeri. Počevši od nas samih i naših tijela, u svim segmentima prirode i okoliša poput atmosfere, tla i voda možemo pronaći radioaktivne elemente. Stoga su sva živa bića od samog postanka svijeta u stalnom kontaktu s prirodnom radioaktivnosti. Međutim, ova prirodna zračenja su neznatna i nemaju gotovo nikakvog utjecaja na zdravlje ljudi. Naime i naša tijela, primjerice, sadrže određenu količinu kalija u mišićnom tkivu. To znači da se svake sekunde u jednom kilogramu našeg mišićnog tkiva raspadne gotovo stotinu radioaktivnih atoma kalija“ ističe dr. sc. Delko Barišić.
Isti taj kalij, koji je jedan od neophodnih elemenata za naš organizam, možemo pronaći u bananama, krumpiru, grahu, špinatu i mnogim drugim namirnicama. Od ukupne količine kalija, oko 0,012% su radioaktivni izotopi (K-40). Shodno tome, kada pojedemo jednu bananu, svoje tijelo izlažemo zračenju od 0,1 mikrosiverta, što je jednaka količina onoj koju primimo kada prođemo kroz detektor metala u zračnim lukama. Štoviše, ako bi primjerice bilo moguće sjediti na ogradi NE Krško cijelu godinu, primili bismo ukupno 2,4 mikrosiverta, što bi bilo jednako kao da smo kroz čitavu godinu pojeli 24 banane. Nuklearna energija nas opskrbljuje iznimno velikim količinama električne energije, a sve uz nultu emisiju stakleničkih plinova, što ju čini jednim od čišćih i okolišno najprihvatljivijih izvora energije.
Kako se ova zračenja u prirodi prate i mjere?
Praćenje i mjerenje svih pojava ionizirajućeg zračenja u prirodi obično se naziva radiološki monitoring. Točnije, riječ je o sustavnom praćenju radioaktivnih elemenata u svim segmentima okoliša, a može se provoditi na određenim objektima (npr. građevinama u kojima se koriste izvori ionizirajućeg zračenja) ili čitavim geografskim cjelinama. Kako tvrdi dr. sc. Delko Barišić, pri radiološkom monitoringu se istražuju vrste i količine svih radionuklida u određenom području, kako bi se provjerilo i dokumentiralo dolazi li do ikakvih promjena u prirodi uzrokovanih radioaktivnim zračenjem, a sve u svrhu zaštite stanovništva ili zaposlenika u određenim područjima i objektima. Pritom ističe kako će se ista procedura kontinuirano provoditi i na lokaciji budućeg Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu, kao ključan preduvjet svih daljnjih aktivnosti uspostave Centra.
Koliko je važan radiološki monitoring najbolje zna Hrvoje Prpić, dr. med., specijalist nuklearne medicine i liječnik s dugogodišnjim iskustvom u dijagnostici i liječenju bolesti pomoću radioaktivnih izvora. „Provedba radiološkog monitoringa je inicijalno planirana samo za područje budućeg Centra, ali je na zahtjev lokalnog stanovništva proširena na čitavo područje općine Dvor, kako bismo na širem području utvrdili nulto stanje, odnosno kolika je prisutnost radioaktivnog zračenja u tlu, vodi, ribi, divljači, voću i povrću te samom zraku i prije zbrinjavanja otpada. Kada to utvrdimo, imat ćemo bazu za kontinuirano praćenje utjecaja Centra na okoliš, odnosno znat ćemo je li došlo do povećanja radioaktivnog zračenja radom Centra ili pak uopće nije bilo utjecaja na okoliš – što mi naposljetku i očekujemo jer su procedure zbrinjavanja upravo takve da dokazano onemogućuju bilo kakav utjecaj na okoliš. Za to ćemo se pobrinuti i tako što ćemo mjeriti doze zračenja i u samim objektima, kao i na širem području u svrhu dodatne zaštite. Ipak, najvažnije je to da ćemo pomoću spremnika u koje se otpad pohranjuje, te korištenjem građevinskih barijera i sigurnosnih procedura spriječiti migracije otpada u okoliš“ zaključio je dr. Hrvoje Prpić.
