U Petrinji će biti predstavljena knjiga „Potresi: Divovi koji se ponekad bude“ hrvatskog znanstvenika Hrvoja Tkalčića, redovnog profesora i voditelja Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnom sveučilištu u Canberri.
Promocija će biti održana u utorak, 13. rujna s početkom u 14 sati, u Bistro pizzeriji Ema (Rokova 13, 44250 Petrinja).
Hrvoje Tkalčić napisao je izvanredno zanimljivu, uzbudljivu, a na neki način čak i zabavnu knjigu. Osim što ona čitatelju otkriva dobroga i darovitog pisca – kakvih je, ruku na srce, među našim znanstvenicima, naročito onim koji se ne bave društvenim znanostima, uznemirujuće malo – čitatelj biva itekako svjestan te okolnosti da Tkalčić ne samo važan dio svoga obrazovanja, nego i znanstvenog odgoja, duguje onome obrazovnom sustavu koji od svakog znanstvenika, čak i onoga koji se bavi znanstvenim područjima koja su još hermetičnija, u pripovijedanje neuklopljivija od geofizike, očekuje sposobnost i vještinu da idiotu umije objasniti smisao i sadržaj svoje znanosti, te da za svoju znanost, u boljim slučajevima, umije zainteresirati tinejdžera s poremećajem u koncentraciji, kao i prirodno indolentnog, visokokokainiziranog menadžera. E, Tkalčić je napisao upravo takvu knjigu…
Miljenko Jergović (iz predgovora)
U prvom poglavlju Zemlja je stavljena u kontekst Sunčeva sustava i svemira kao planet, a aktivnost na njezinoj površini objašnjena je vezom s unutrašnjom dinamikom. Drugo poglavlje otkriva intrigantne povijesne detalje iz znanosti o Zemlji. Treće poglavlje priča je o monumentalnim otkrićima Andrije Mohorovičića te danske seizmologinje Inge Lehmann, što su ona značila za naše razumijevanje Zemljine unutrašnjosti, i o tome kako su nadahnula nove generacije znanstvenika o Zemlji. Središnje priče četvrtog i petog poglavlja nedavni su potresi kod Zagreba i Petrinje u Hrvatskoj, dva nepovezana diva koja su se probudila 2020. i prodrmala cijelu Europu. U šestom poglavlju glavnu ulogu preuzimaju moderne metode analize seizmograma koje se upotrebljavaju da bi se dobila slika Zemljine unutrašnjosti. Sedmo poglavlje dovodi nas do pitanja svih pitanja – mogu li se potresi predvidjeti i hoće li se moći predviđati u budućnosti? U osmom poglavlju uronjeni smo u crvenilo australskog Outbacka, među njezine zahrđale stijene, drevni svijet Aboridžina i egzotične životinje.
O autoru:
Hrvoje Tkalčić redoviti je profesor i voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnom sveučilištu u Canberri. Rodio se u Bjelovaru, a odrastao u Vinkovcima, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je fiziku, smjer geofizika s meteorologijom, na Fizičkom i Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1996., a doktorirao je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju 2001. s temom unutrašnje jezgre Zemlje putem prostornih seizmičkih valova. Bio je postdoktorand na Istraživačkom institutu SCRIPPS Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, a zatim u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore. Nakon toga prelazi na Australsko nacionalno sveučilište, gdje napreduje do akademskog zvanja redovitog profesora. Od 2007. godine direktor je Opservatorija za seizmička i infrazvučna opažanja Warramunga u australskom Sjevernom Teritoriju, dijelu međunarodne mreže za praćenje i neširenje nuklearnih eksplozija sa središtem u Ujedinjenim narodima. Objavio je više od 100 recenziranih znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima koristeći se seizmologijom i matematičkom geofizikom za otkrića o Zemljinoj unutrašnjoj građi i dinamici, od jezgre do kore, uključujući inovativne teorijske i metodološke radove o seizmičkom i korelacijskom polju, tektonskim i vulkanskim potresima te marsotresima. Među zapaženim mu je otkrićima opažanje smicajnih valova u unutrašnjoj jezgri Zemlje, čime je dokazao da je ona u čvrstom stanju. Objavio je prvu dosad napisanu knjigu o unutrašnjoj jezgri Zemlje u izdanju Cambridge University Pressa 2017. godine. Za svoj istraživački rad dobio je inauguracijsku nagradu australskog AuScopea 2016. godine. Izabran je u članstvo Američke geofizičke unije 2020. zbog prijelomnih otkrića o temi unutrašnje jezgre Zemlje i razvoja inovativnih geofizičkih metoda za istraživanje seizmičkih struktura i izvora potresa. Kraljevsko astronomsko društvo u Londonu dodjeljuje mu 2022. medalju Price za prijelomna otkrića razumijevanja arhitekture Zemljina korelacijskog polja i dokaz da je unutrašnja jezgra Zemlje u čvrstom stanju.
Iz knjige:
„U vrijeme kad je prije 28 000 godina neki naš predak umjesto posude za hranu od gline prvi put izradio figuricu ljudskog tijela, jedna zraka svjetlosti krenula je na svoj dugi put iz galaktičkog centra prema nama. Neobično je to dugo vrijeme gledano iz ljudske perspektive, no tek treptaj oka u dugom životu svemira. Dok je svjetlost putovala, osvajali smo planet i stvorili prve civilizacije. Napravili smo peć, kotač, plug, kalendar, katapult, teleskop, parni stroj i seizmograf. Uništavali su nas ratovi, prirodne katastrofe, epidemije i glad, a ljudska glupost bacala nas je unatrag. I pored svega, uspjeli smo napraviti više koraka naprijed nego natrag, stvarati i biti kreativni; iza nas su ostala brojna znanstvena i umjetnička djela. Učili smo i naučili puno toga. (…)
I znate što? Ona je zraka svjetlosti nakon 28 000 godina putovanja konačno stigla do nas, a mi još uvijek učimo i možemo se radovati otkriću kao mala djeca novoj igrački. Ako i jesmo zašli u eru kartiranja površina našeg i drugih planeta, simbolično rečeno, još smo uvijek u eri velikih otkrića o njihovoj dubokoj unutrašnjosti, nastanku i evoluciji, sadašnjoj dinamici i njihovoj kozmičkoj sudbini. Još smo pioniri i osvajači tog dijela neistraženog svemira. Kamo će nas dovesti istraživanja koja su uzela maha, posebice u ovom desetljeću, još ne znamo. U koji ćemo planet uprijeti prstom i nazvati ga idealnim za naseljavanje, koji je planet naša alternativna opcija, još ne znamo točno. U međuvremenu, san o pokrivenosti planeta seizmografima i drugim znanstvenim instrumentima sve je bliži realnosti.
A što ćemo dalje? Pitanje je to koje mi ozari lice svakoga jutra, još otkada sam počeo duboko osjećati svoj poziv.”