Hrvatska glazbena scena izgubila je jednog od svojih najsenzibilnijih i najtalentiranijih umjetnika — Matiju Dedića, koji je preminuo danas, 8. lipnja 2025. u 53. godini života. Iza njega ostaje nasljeđe protkano elegancijom, emotivnom dubinom i neumornim istraživanjem zvuka.
Kao sin dvoje velikana domaće glazbe, Arsena Dedića i Gabi Novak, Matija je glazbu doživljavao ne samo kao poziv, već kao prirodno stanje postojanja. Još u najranijem djetinjstvu prepoznat je kao iznimno nadaren, a tu je nadarenost kasnije pretočio u bogatu i raznoliku karijeru.
“S velikom tugom u srcu javljamo da nas je iznenada napustio Matija Dedić, jedan od naših najpoznatijih jazz pijanista. Obitelj moli za razumijevanje u ovom, za njih, iznimno teškom trenutku”, naveli su iz Croatia Recordsa.
Matija Dedić rođen je 1973. godine u Zagrebu gdje je završio srednju glazbenu školu “Vatroslav Lisinski”. Rođen u obitelji istaknutih glazbenika, kantautora Arsena Dedića i pjevačice Gabi Novak, rano se počeo baviti glazbom.
Nakon završene srednje glazbene škole 1991. odlazi u Graz gdje upisuje jazz akademiju, a diplomirao je 1997. u klasi profesora Haralda Neuwirtha.
U Zagreb se vratio 1997. godine i ubrzo postiže veliki ugled na hrvatskoj glazbenoj sceni. Tijekom tih godina svira s vlastitim sastavom Boliers Quartet s kojim prati velike jazz glazbenike poput Bennyja Golsona, Kennyja Burrella, Roya Haynesa, Joséa Felicianoa te sastav “All Stars Band”. Nastupao je i s Tamarom Obrovac i njezinim kvartetom.
Krajem 1990-ih Matija osniva trio pod nazivom Matija Dedić Trio koji je izvodio njegova autorska djela. Zajedno s njim u sastavu još sviraju iskusni jazz glazbenici iz kvarteta Tamare Obrovac, Žiga Golob i Krunoslav Levačić.
Tijekom godina svirao je u gotovo svim zemljama Europe te u SAD-u s velikim glazbenim imenima kao što su Alvin Queen, Martin Drew, Ron Ringwood, Boško Petrović, Marc Murphy Band, Patrizia Conte, David Gazarov, Gianni Basso, Miles Griffith, Onder Fokan, Jean Louis Rassinfosse, Anca Parghel, Tomi Emanuel, Lenny White, Kendrick Scott, Jim Madison, Jeff Ballard, Vicente Archer, Buster Wiliams, Larry Grenadier i mnogi drugi.
Matija Dedić pisao je glazbu za televiziju i kazalište, a također nastupa s popularnim glazbenicima hrvatske pop scene.
Godine 2000. izdavačka kuća Cantus records objavljuje njegov prvi solo album pod nazivom Solo Part 1, a u prosincu 2001. i drugi pod nazivom Handwriting za koji je sljedeće godine osvojio tri diskografske nagrade Porin.
Godine 2004. u nakladi izdavačke kuće Dallas Records objavljuje svoj album Tempera. Matija je na njemu snimio dvanaest Gibonnievih skladbi po vlastitom izboru.
Godinu dana kasnije za istog izdavača objavljuje album Drugi pogled koji sadrži najpopularnije skladbe njegovog oca Arsena Dedića poput “Sve te vodilo k meni”, “Kuća pored mora”, “Ni ti ni ja”, “Ne plači”, “Razgovor s konobarom” i “Moderato cantabile”.
Zajedno s belgijskim kontrabasistom Jean-Louis Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom 2006. godine snimio je album Visiting Bruxeless. Na albumu Life of Flowers, na kojem svira s glazbenicima raznih stilova, uz vlastite izvodi i skladbe Dore Pejačević.
Odlazak jednog od najpoznatijih hrvatskih jazz pijanista te skladatelja Matije Dedića veliki je gubitak za hrvatsku glazbenu scenu.
