Jednom davno živio je zločesti čovjek, tvrdog srca, koji se zvao majstor Mrkonja. Kod njega je živio i radio maleni šegrt – Hlapić, koji je jednoga dana htio postati postolar baš poput svog majstora i popravljati drugima cipele. Jednom prilikom, majstor ga je optužio da je izradio tijesne čizme za sina jednog bogataša, iako je bilo očito da je majstor pogriješio jer je on zadnji krojio čizme. Tada je Hlapić odlučio da neće više trpjeti tu strašnu nepravdu i odlučio je otići od majstora Mrkonje. Njegov plan bio je da ode daleko u svijet kako bi razgazio čizmice koje su bile tijesne. Kada ih razgazi, vratit će se. Ostavio je poruku majstoru i gazdarici i otišao. Hlapić je jako volio gazdaricu koja je, za razliku od majstora, bila jako dobra prema njemu. U poruci joj je obećao da će se ugledati na nju, te da će i on prema drugima biti tako dobar. Spremio je svoje stvari, pokrpao je košulju i kapu, te se uputio na daleki put. Uzbudljivo putovanje moglo je početi!
Već je prvoga dana napravio dobro djelo. Putem je naišao na mljekara koji je već bio star i bolestan, te mu je odlučio pomoći raznositi mlijeko. Kada su stigli do jedne kuće, Hlapić je zamolio sluškinju da ubuduće siđe s kata po mlijeko jer je mljekar već bio star i nije se mogao lako penjati stepenicama. Obećao joj je zauzvrat donijeti lijepi buket cvijeća. Nakon što su razvezli sve mlijeko, Hlapić je odlučio krenuti dalje. No, prije toga, odmorio je u dubokoj travi. Probudio ga je Bundaš. Bundaš je bio majstorov pas koji se uputio u potragu za njim. Hlapić se jako iznenadio kada ga je ugledao, te su njih dvojica nastavili putovanje zajedno. Putem su naišli na jednu malu sirotinjsku kućicu iz koje se čuo plač. Hlapić je odlučio ući i pogledati što se događa, a kada je ušao, vidio je uplakanog dječaka Marka. Plakao je jer nije znao gdje su nestale njegove dvije guske o kojima je morao brinuti na paši. Hlapić mu je odlučio pomoći, a uskoro je dobar njuh Bundaša pronašao guske koje su se sakrile u šikaru. Hlapić je ponovo učinio dobro djelo. Kao znak zahvalnosti, on i njegov prijatelj Bundaš dobili su prenoćište i obrok. Markova majka sljedećeg im je dana pripremila hranu za put, pa su njih dvojica nastavila dalje.
Putem su sreli mnoge ljude i doživjeli razne dogodovštine. Sreli su radnike koji su dugačkim čekićima tukli kamenje uz cestu, a nakon toga su naišli na šareno tele koje je nasrnulo na Hlapića, pa se on s njim potukao. Hlapić je imao crvenu maramu na glavi pa su se pitali je li to razlog zašto ih je tele napalo. Hodali su već dugo, kada ih je zadesilo nevrijeme. Morali su brzo potražiti neko skrovište, a pošto u blizini nije bilo ničega, morali su se smjestiti ispod mosta, gdje je već skrovište potražio čovjek koji je bio odjeven u crnu kabanicu, a na glavi je imao poderani šešir. Kiša je padala sve jače, te su Hlapić i Bundaš odlučili tamo prespavati. No, kada su se ujutro probudili, čovjeka više nije bilo, kao ni Hlapićevih čizmica. Hlapić je bio očajan i odmah je bosih nogu odlučio potražiti lopova. Uskoro su sreli djevojčicu Gitu koja je na ramenu nosila brbljavu papigu. Gita je radila za cirkus kao plesačica i akrobatkinja, ali netko joj je ukrao kutiju sa stvarima. Odlučila se pridružiti Hlapiću i Bundašu, ali prvo su morali pronaći posao kako bi skupili novac za hranu. Stigli su do sela gdje su dobili posao radnika koji će prenositi sijeno. Hlapić se odmah iskazao u tom poslu, ali Giti nikako nije išlo. I gazda je vidio da joj ne ide pa joj je odlučio dati otkaz. Gita je bila očajna pa je pobjegla u grmlje. Kada je stiglo vrijeme večere, Gita je ušla u kola s papigom i Bundašem, te je odlučila prirediti cirkusku predstavu. Svi su bili oduševljeni njezinom točkom, te su se lijepo nasmijali. Gita je tako ipak zaslužila večeru od gospodara, a bit svega bila je u tome da nije svatko stvoren za sve poslove.
Hlapić je te večeri razgovarao s radnicima, te je saznao da je svakome od njih nestala neka stvar. Zaključili su da se u selu nalazi lopov. Kada je stigla noć i svi su zaspali, u kući seljaka Rđavog Grge došlo je do požara. Svi su razmišljali o tome kako da ugase požar, a Hlapić je za to vrijeme već bio na krovu i uskoro ga ugasio. Međutim, jedna letva je pukla i on je pao na tavan, u škrinju s brašnom. Malo kasnije, na tavanu je pronašao hrpu ukradenih stvari među kojima su bile njegove čizmice i Gitina kutija. Ubrzo je otkrio kako Grge nikada po noći nema doma, a nije ga bilo ni sada. Seljani su glasno negodovali da će istući Grgu, ali Hlapić je imao plan. Odlučio je razgovarati s njegovom majkom kojoj je predložio da Grga ode u svijet i započne novi život. Majka je napisala poruku za svoga sina, a Hlapić je obećao da će mu je predati. U poruci se nalazio i srebrnjak. Sljedećeg dana priređena je gozba u čast Hlapića. Hlapić je pokazao svoju ranu na nozi, na što mu je Gita pokazala svoju ranu na prstu koja je bila u obliku križa. Priznala mu je da joj je teško što nema majku i da bi voljela da joj majka bude majstorica o kojoj joj je Hlapić puno pričao.
Drugi dan krenuli su dalje na put, a uskoro su naišli na pastire. Hlapić je bio vrlo vješt u razgovoru pa nije došlo do svađe, a na kraju su se svi sprijateljili i zajedno pekli kukuruz. Zaključili su da bi svijet bio ljepši kada bi svi bili dobri poput Hlapića, a tada bi čak i dva čovjeka mogla živjeti sretno s jednim parom čizama. Pored veselog društva ubrzo su projurila kola, a Hlapić ih je u zadnji čas uspio zaustaviti. Na kolima su bili Crni čovjek, koji je bio s Hlapićem i Bundašem ispod mosta, kada su mu nestale čizmice, te Grga. Hlapić je brzo predao Grgi pismo njegove majke, te ga je prisilio da mu obeća kako više neće krasti s Crnim Čovjekom i da će živjeti pošteno. Nakon toga, Hlapić i Gita su se vratili u društvu pastira u selo. Tamo je Hlapić Miškovoj majci odlučio popraviti opanke, a društvo je dobilo obrok i mjesto za prenoćiti. Rano sljedećeg jutra, Hlapić se probudio i ustao kako bi odmah krenuo na posao. Trebalo je popraviti opanke. Kada je to učinio, on i Gita su krenuli dalje na put prema gradu. U gradu se održavao sajam. Naišli su na dva štanda na kojima su se prodavale košare. Na jednom štandu nalazile su se košare manje kvalitete, ali ljepšeg izgleda i prodavač ih je dobro prodavao. Na drugom štandu bile su one manje privlačne, ali puno kvalitetnije jer ih je siromah sam ručno izrađivao.
Gita je organizirala predstavu kako bi ispravila nepravdu, te je pomogla prodati košare kod siromaha. Ona i Hlapić su na kraju dobili posao, a i večeru. No, nisu imali gdje prenoćiti pa je Hlapić pronašao jedno udobno mjesto za Gitu kojoj je složio krevet i obećao joj da će spavati kao princeza. Krenuli su na počinak, a kada su zaspali začuo se snažan zvuk konja. Gitu je zvuk probudio, a ona je probudila Hlapića. Krenuli su prema zvuku i uskoro se našli u blizini cirkusa u kojem je Gita radila. Ugledali su Gitinog konja Sokola, ali i Crnog čovjeka koji je potiho pričao s gospodarom. Uskoro su saznali da je Crni orobio čovjeka i zavezao ga za drvo, a planirao je i ukrasti kravu ženi i sinu koji sami žive. Brzo su se uputili upozoriti ženu, a putem su sreli čovjeka kojem su prodali košare na sajmu. On ih je odbacio jedan dio puta, te ih je upozorio kako će morati proći jednim opasnim dijelom gdje je šikara. Kada su se našli na tom opasnom putu, najednom su začuli buku, a pred njih je izašao majstor Mrkonja. Kada je vidio Hlapića, od sreće ga je zagrlio i podigao u zrak. Majstor im je ispričao kako je on taj čovjek kojeg je Crni orobio i svezao za drvo. No, kada je mislio da mu nema spasa, jedan od razbojnika se vratio i oslobodio ga. Rekao mu je da je, otkad je dobio srebrnjak, njegov život krenuo na bolje i nakon što ga je oslobodio, otišao u svijet postati boljim čovjekom. Hlapić je odmah shvatio da je taj razbojnik bio Grga. Majstor Mrkonja je pozvao Hlapića da dođe nazad kod njega, a mogla je doći i Gita pošto je bila siroče.
Nakon toga, brzo su se uputili do kuće u kojoj su živjeli majka i sin, a koju je Crni čovjek uskoro planirao opljačkati. Upozorili su zabrinutu majku koja je pozvala stražu da pripaze na kuću. Crni čovjek se uskoro pojavio, ali malo nakon toga pronašli su ga mrtvog jer je pao u provaliju. Hlapić, Gita, Bundaš i Mrkonja otišli su kući gdje ih je čekala gazdarica. Bila je oduševljena što se Hlapić vratio. Mrkonja je za večerom ispričao tužnu priču kako su izgubili svoju kćer za vrijeme jednog gradskog sajma. Ubrzo je majstorica shvatila da je Gita njihova izgubljena kći Marica, a odao ju je prst na nozi. Kada su shvatili da je Gita njihova davno izgubljena kći, svi su bili jako sretni. Sljedećeg dana Hlapić je odlučio ispuniti svoje obećanje prema sluškinji, pa joj je odnio cvijeće. Sluškinja mu je predala poruku starog mljekara, u kojoj je stajalo da će Hlapić biti jedini nasljednik njegove imovine. Tako je Hlapić dobio i magarca i kola. Kada su Hlapić i Gita odrasli, vjenčali su se i imali četvero djece. Živjeli su sretno do kraja života.
