Dan Stjepana i Antuna Radića i 25. godina Sisačko-moslavačke županije proslavljeni su u ponedjeljak, 11. lipnja svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Martina u Martinskoj Vesi predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s dekanom Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem, policijskim kapelanom vlč. Ivom Borićem i domaćim župnikom vlč. Ivicom Šimunovićem, a služio je đakon Milan Daniel Jurić. Uz okupljene vjernike misnom slavlju su nazočili i brojni predstavnici vlasti, između ostalih župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić sa zamjenicime te predstanici HSS-a, Hrvatske vojske i policije.
Na početku homilije biskup je svima okupljenima čestitao ovaj jubilej istaknuvši kako ovom svetom misom zahvaljujemo Bogu za našu Sisačko-moslavačku županiju, ali kako smo Bogu zahvalni i za prvog župana, hrvatskog branitelja i mučenika Đuru Brodarca. Biskup je progovorio i o poražavajućim demografskim pokazateljima te se zapitao kamo to danas ide ovaj lijepi Radićev rodni kraj, podsjetivši kako su Antun i Stjepan Radić bili osmo i deveto dijete od ukupno jedanaestoro djece svojih roditelja. „Bio sam prošli vikend djelitelj svete Potvrde našim mladima u Njemačkoj, točnije u Kölnu i Düsseldorfu – u jednoj misiji 38, u drugoj 63 mladih Hrvata. Rekao sam im da mi je drago da primaju sakramente i žele živjeti kao kršćani, gdje god bili, ali da bi mi draže bilo da sam im Potvrdu podijelio u Hrvatskoj ili BiH. Jučer sam bio u BiH i morao sam tumačiti kako je sve do Vrbasa čak za Turke to bilo područje koje se zvalo Hrvatska, doduše Turska Hrvatska, a danas, kao da je te ljude čitav svijet zaboravio! No, nije toliko žalosno što ih je svijet zaboravio koliko to što ih je Hrvatska zaboravila, službena hrvatska politika… Kažu da je u korizimi 2000. kružio vic: Čega su se odrekli Račan i Mesić? Na što je slijedio odgovor: Bosanskih Hrvata! A oni su još tu, makar mali broj, a tko ih drži i okuplja, tko njihove interese zastupa? Jedino Katolička Crkva! I onda neki kažu: nema što Crkva ulaziti u politiku, mi smo sekularna zemlja. A tko bi živio u toj ‘sekularnoj zemlji’ da nije bilo Katoličke Crkve koja je spasila i koja i danas čuva naš hrvatski identitet?! Zato je jedno od bolnih pitanja u našoj Domovini i odnos političara prema Katoličkoj Crkvi… Bili smo dobri u komunizmu jer smo se odupirali nenaravnoj vlasti i čuvali hrvatsku dušu… bili smo dobri i u Domovinskom ratu jer smo bili s našim narodom koji je bio prognan, koji je kucao na vrata Caritasa, hranili smo i odijevali mnoge… A danas nismo poželjni, kada se zalažemo za naravne vrijednosti kao što su: brak između muškarca i žene, brojno potomstvo, kada se opiremo nenaravnoj rodnoj ideologiji, kada nas gaze i lome pa i tzv. demokršćani, a što da kažemo o onima koji imaju još u programu borbu protiv Boga“, upozorio je biskup Košić.
U nastavku Biskup je rekao kako su Antun i Stjepan Radić bili toliko zauzeti za dobro svoga naroda da su i život žrtvovali za njegovo dobro, a danas je uglavnom obrnuto: naši su politički prvaci zabrinuti samo za sebe da i narod žrtvuju za vlastito dobro. „Jednom sam rekao da su meni oni koji danas odlaze iz domovine u tuđinu nalik dezerterima. Dezerteri su oni koji bježe kad je rat, kad treba braniti domovinu, oni misle samo na sebe i ne žele se boriti. Danas hvala Bogu ne sijeva oružje i ne ubijaju se ljudi metkom i granatom… pa ipak, bije se teški boj za dušu čovjekovu… I neki ostaju i bore se, a drugi bježe… No, dezerterstvo je mislim širi pojam koji predstavlja odustajanje od borbe da bude bolje, da se promijene odnosi u društvu, da se na kraju i skinu s vlasti oni koji ne žive za svoj narod nego za sebe. Da, ja pozivam da ih skinemo s vlasti! Dakako, ne pozivam na revoluciju, pozivam na demokratski postupak, koji je narodu na raspolaganju, a to je – referendum! I mogu bučiti koliko hoće ovi i oni kako oni to neće dati, kako to nije primjereno i kako je to nepotrebno – da, za njih, ali ako narod hoće, e bit će! Pa zašto nisu ti veliki demokrate i demokršćani dopustili da se prije ratifikacije Istanbulske konvencije raspiše referendum, da čuju što narod misli, a ne da su silili i svoje članove i prijetili im, izbacivali iz vodećih funkcija itd., da bi proveli na silu, čiju to direktivu? Kad su biskupi složno, čitava HBK na plenumu, rekli da su protiv toga zla… zašto je trebalo to zaoštravanje s Crkvom? Tko to pokazuje mišiće i trenira komunističke metode prema nama vjernicima u ovoj zemlji koju smo često upravo mi, katolici, izbavljali od propasti kad je bilo najteže. Evo za 11 dana obilježit će Katolička Crkva u Sisku 425. godišnjicu slavne sisačke pobjede nad Turcima. U toj je pobjedi sudjelovalo i ne mali broj svećenika, dva su kanonika i ubijene, kanonici su sagradili i Stari grad kao utvrdu za obranu od Turaka i to nitko od današnjih političara ne zna, oni će ići u šumu slaviti vojsku koja je stvarala državu koja je propala i ideologiju komunizma koji je propao. To je naša Hrvatska danas! I onda se neki čude kad se proziva Katoličku Crkvu i nas, biskupe i svećenike što stojimo na braniku svoga naroda! Pa nema nikoga tko bi to činio, a narod je prepušten sebi i lažima, ideologiji koja je prije 28 godina propala i još vlada, koja je zatirala Crkvu, pobila više od 500 svećenika i još preko 100 bogoslova i časnih sestara i neprestano širi neistine o genocidnosti Hrvata, laže o Jasenovcu i prijeti da će zatvoriti svakoga tko želi istražiti istinu… O tempora, o mores! Gdje smo mi to danas?“, zapitao se na kraju biskup te pozvao okupljene da se u borbi za svoj narod ugledaju u velikane Stjepana i Antuna Radića.
