Hrvatski sabor izglasao je Zakon o priuštivom stanovanju sa 79 glasova „za“, jednim „protiv“ i 38 suzdržanih, čime je prvi put uspostavljen cjelovit zakonodavni okvir za rješavanje stambenog pitanja građana.
Novi zakon temelji se na Nacionalnom planu stambene politike do 2030. godine, a njegov je glavni cilj povećati dostupnost stanova za najam i kupnju, posebno za građane kojima je stanovanje trenutačno teško priuštivo.
Ključna novost je jasno definiranje pojma priuštivog stanovanja – riječ je o modelu u kojem ukupni trošak stanovanja, uključujući najam ili kredit te režije i održavanje, ne smije prelaziti 30 posto neto prihoda kućanstva.
Pravo na različite oblike stambene potpore imat će širi krug građana, uključujući mlade do 45 godina, obitelji s djecom, osobe s nižim prihodima, radnike u deficitarnim zanimanjima, ali i starije od 65 godina, uz uvjet da nemaju odgovarajuću nekretninu.
Zakonom se uređuje i sustavna stanogradnja uz korištenje javnih sredstava, a država planira u sljedećih pet godina izgraditi 8.000 stanova, dok je cilj do kraja desetljeća dosegnuti ukupno 20.000 novih stambenih jedinica. U realizaciji će značajnu ulogu imati lokalne i regionalne jedinice koje će donositi vlastite programe stanovanja.
Novim pravilima propisano je da će u zgradama za priuštivo stanovanje polovica stanova biti namijenjena prodaji, a polovica najmu, dok će manje zgrade biti isključivo za dugoročni najam. Kupci stanova neće ih smjeti prodati, iznajmljivati niti prenamijeniti čak 35 godina, osim u iznimnim slučajevima.
Posebna novost su i takozvane mikro stambene jedinice veličine od 18 do 26 četvornih metara, koje su zamišljene kao privremeno rješenje za mlade, najčešće do četiri godine stanovanja.
Zakon također uvodi model neprofitnih stambenih zadruga, čime se građanima omogućuje zajednička gradnja stanova po povoljnijim uvjetima, a dodatno se jača i uloga države i lokalne zajednice u regulaciji tržišta najma i smanjenju regionalnih razlika.
