Župnu svetkovinu Uzvišenja svetog Križa, u četvratk 14. rujna, proslavila je sisačka katedralna župa u dvorištu Pastoralnog centra „Petar Žagmeštar“, u sjeni tornja koji se gradi uz oštećenu katedralu.
Središnjem misnom slavlju prethodila je molitva Večernje koju su predmolili kanonici Stolnog kaptola Svetog Križa u zajedništvu sa sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem i predvoditeljem misnog slavlja provincijalom franjevaca konventualaca Hrvatske provincije sv. Jeronima fra Miljenkom Hontićem.
Koncelebrirali su i generalni vikar Ivica Mađer, prepošt Stolnog Kaptola Marko Cvitkušić, domaći župnik Marko Karača i petnaestak svećenika, a nazočio je i biskup Košić.
U homiliji fra Miljenko je objasnio nastanak svetkovine Uzvišenja svetog Križa i poručio zbog čega je važno biti svjestan podnesene žrtve na Križu. „Kažemo: Uzvišenje svetog Križa! No, trebalo bi nam biti jasno da mi ne slavimo sam križ kao sredstvo mučenja, ne slavimo niti uzvisujemo patnju kao takvu, nego slavimo Onoga koji je patnju i to sredstvo mučenja, taj križ, preobrazio u sredstvo spasenja. Slavimo Onoga koji je svu muku i patnju ovoga svijeta uzeo na sebe i to samo iz ljubavi prema nama i predanju svome Ocu, te tako cijelom čovječanstvu darovao spasenje“.
Govoreći o smislu križa fra. Miljenko Hontić citirao je i sv. Ružu Limsku koja je rekla kako osim križa nema drugih ljestava po kojima se možemo popeti i stići u raj, potičući sve prisutne da svoje životne križeve ne nose sami, već ih nose zajedno s Kristom kojem treba povjeriti sebe, svoju obitelj i svoje bližnje te ne bježati od životnog križa već ga prihvatiti u povjerenju u Nebeskog Oca, jer će tada teret u zajedništvu s Gospodinom postati smisleniji i lakši. „Ne zaboravimo sliku Kristova križa i njegove prisutnosti s nama, uostalom zato križ rado i nosimo o svom vratu, zato ga i držimo na zidovima svojih kuća i u društvenim prostorima, zato ga postavljamo na križanjima putova, da se više nikad ne bi dali zavesti od zloga, nego da uvijek prema njemu podižemo svoju glavu i po njegovu primjeru prihvaćamo svaki izazov iznova. A na tom putu neka nas još više hrabri primjer naše nebeske Majke Marije koja je stajala pod križem svoga Sina kada je on umirao i upravo tada postala naša Majka. Neka nas na našem putu prati njezin zagovor i pomoć kako bi i mi mogli u svim prilikama života, bilo lijepim, bilo teškim, predati se s pouzdanjem Gospodinu i radosno vršiti njegovu volju na radost sebi i drugima“, zaključio je fra. Miljenko.
Župljani su se okupili u velikom broju na ovoj župnoj svetkovini, a posebno je bilo lijepo vidjeti ovogodišnje kandidate za krizmu koji su došli zajedno s časnom sestrom Hijacintom Matanović. Pjevao je katedralni zbor s voditeljicom Marijom Posavac, uz orguljašku pratnju Josipe Dovranić, a nakon misnog slavlja župljani i vjernici drugih župa koji vjerno godinama hodočaste u sisačku katedralu, nastavili su druženje u župnom dvorištu.
Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava koju je predvodio vlč. Marin Mlađenović, koji je u toj župi proveo đakonski praktikum, a nakon svećeničkog ređenja otišao je u Rim na daljnji studij.
Izvor: Sisačka biskupija
