Danas je predsjednik Republike Srbije, a u sklopu državničkog posjeta našoj zemlji, na poziv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, obišao i Vrginmost. Onima koji malo duže pamte, vjerujem, vraćaju se slike iz ranih devedesetih, slike nacionalističkog divljanja, ludila i “mitinogovanja” po Petrovoj gori, a sve u cilju zaštite srpskog naroda. Koje su se parole isticale i kakve pjesme pjevale, bolje je i ne ponavljati. Činjenica je da su pale na itekako plodno tlo jer svi znamo što je ubrzo uslijedilo: izdvajanje područja i nepriznavanje hrvatske vlasti, agresija, progon hrvatskog stanovništva, etničko čišćenje, razaranja, zločini… Aktualni srbijanski predsjednik tada je tek kročio u odrasle godine. Ali, ubrzano je gradio svoju političku karijeru i to u stranci radikalne ideologije. U dobi od samo 24 godine postao generalni tajnik SRS-a Vojislava Šešelja, te je 1995. kao SRS-ov parlamentarac u Srbiji, posjetio okupiranu Glinu i održao poznati govor nekoliko dana prije oslobodilačke akcije Hrvatske vojske i policije “Oluja”. Tada je pozdravljao “junački narod srpske Gline i srpske Banije koji je još “26. juna 1991. prvi krenuo na ustašku vlast i prvi oslobodio neka srpska područja u RSK” . Naglasio je da “nikada više ovdje ustaška vlast neće moći doći, nikada više oružanim putem…” Tada je čak i Miloševića optužio za sluganstvo zapadnim silama, i to zato što je bio voljan prihvatiti plan koji bi pobunjenim područjima u Hrvatskoj i BiH dao politički legitimitet i široku autonomiju, ali bez teritorijalnog priključka sa Srbijom kroz Bosansku Posavinu. “Prihvatio je bio onaj Vance-Owenov plan – sjećate se, tad je Republika Srpska trebala dobiti teritorija bivše BiH, ali bez kopnenog koridora za Bosansku Krajinu, bez kopnene veze za Srpsku Krajinu. I rekao bi Milošević: “Eto braćo, htio sam da živimo zajedno, a sad ne možemo, nemamo više nikakvu kopnenu vezu, pa ćete morati u Hrvatsku. Sve je to htio predsjednik Srbije, ali na veliku sreću srpski narod u Republici Srpskoj i srpski narod u Republici Srpskoj Krajini su odbacili njegove izdajničke namjere i dalje se junački bore za slobodu vlastitog naroda i za održanje svojih teritorija”, govorio je 1995. u Glini Vučić. “Nitko više ne zna ni u ovoj sali za kakvu se državu zalaže Slobodan Milošević. Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku. Hoće li mu to biti Beogradski pašaluk ili nekakva AVNOJ-ska Jugoslavija, kakva će to država biti? Ukoliko srpski radikali pobjede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja biti neće!”, govorio je Vučić kao blizak Šešeljev suradnik. Zbog svega toga, bilo je zanimljivo čuti ga što je imao za reći 23 godine poslije. Koliko su zla ideje njegovih stranačkih očeva nanijele i jednom i drugom narodu na ovom i inače demografski i materijalno opustošenom i zaboravljenom prostoru, teško je i opisati. Ostale su ruševine, razorene obitelji, grobovi za koje se ne zna, nekažnjeni zločini, mnoga pitanja na koje nitko ne daje odgovore… Ali, i u politici kao i u životu, mora ići dalje, staviti izmješane karte na stol i pokušati odigrati najbolje što se može…A narod? Narod ionako nitko ništa ne pita…
Mi uskoro donosimo Više…
Katica Gašljević Tomić
Nikola Maričković
Foto. Luka Maričković
STARE STAZE PONOVO SE GAZE
