Obiteljske i stresne teškoće proživljene u djetinjstvu mogle bi biti odgovorne za ubrzano starenje stanica odrasle osobe, otkriva studija koja sugerira da postoji trajni biološki učinak trauma doživljenih u prvim godinama života.
Znanstvenici su mjerili duljinu telomera, struktura DNK-a koje se nalaze na krajevima kromosoma, štite ih i osiguravaju njihovu stabilnost. Telomeri se skraćuju svaki put kada se kromosom replicira tijekom stanične diobe. Kako je broj skraćivanja ograničen, tako je ograničen i stanični rast tj. dolazi do zaustavljanja daljnjih dioba. Povećanjem broja starih stanica u tkivima i organima objašnjava se proces starenja.
Međutim, stres također može rezultirati skraćivanjem telomera, navode autori studije koja dopunjuje prethodne analize.
Za studiju objavljenu ovaj tjedan u Izvješćima Američke akademije znanosti, autori su uspoređivali duljinu telomera žlijezde slinovnice u 4598 sudionika studije. To su bili muškarci i žene stariji od 50 godina u Sjedinjenim Državama koji su u razdoblju od 1992. do 2008. odgovarali na pitanja o traumatičnim iskustvima proživljenima u životu.
Za djetinjstvo, a to znači do 18 godina starosti, stresne situacije obuhvaćaju financijske teškoće kućanstva, činjenicu da je obitelj bila primorana seliti se, da je otac izgubio zaposlenje ili je jedan od roditelja bio alkoholičar ili narkoman.
Sudionici su također u upitniku navodili jesu li bivali batinani kao djeca, jesu li bili seksualno zlostavljani ili ih je privodila policija dok su bili adolescenti.
Ekipa znanstvenika koje vodi Eli Puterman sa sveučilišta Britanske Kolumbije u Vancouveru u Kanadi konstatirala je da skraćenje telomera nakon 50 godina raste za 11 posto za svako traumatično iskustvo proživljeno u djetinjstvu.
Prema znanstvenicima iz Kanade, ta studija dopunjuje rezultate prethodnih analiza koje su upućivale na to da bi teško djetinjstvo moglo djelovati na ubrzano starenje stanica u odrasloj dobi.
Prema njima, moguće je također da stresne situacije u djetinjstvu imaju zlokobnije učinke po zdravlje odrasle osobe nego što to imaju samo faktori stresa u odrasloj dobi.
Traumatični faktori u odrasloj dobi koji se spominju u studiju su primjerice ti da su ispitanici bili korisnici Medicaida- zdravstvenog osiguranja za siromašne, primali su bonove za hranu, bili nezaposleni ili su tražili posao.
Drugi stresni događaji za odrasle osobe su gubitak djeteta, gubitak supružnika, činjenica da je odrasla osoba preživjela prirodnu katastrofu, bila ranjena u ratu ili je njezino dijete ili životni partner bolovao od teške bolesti.
