Ovogodišnji urod krumpira zbog posljedica suše bit će upola manji nego lani, upozorava predsjednik Udruge međimurskih proizvođača krumpira Damir Mesarić.
Imali smo jako sušnu zimu, a uvjete za rast je dodatno pogoršalo hladno proljeće, kaže Mesarić za Hinu. Napominje kako je vađenje krumpira do nedavnih kiša bilo otežano, a sada je opet suša.
“To kiše što je palo je minimalno, nama bi trebalo bar u dva tri navrata po 25 litara po četvornom metru, odnosno nekih 75 litara kiše da bismo počeli vaditi krumpir”, kaže.
Urod se po njegovim riječima kreće od 15 do 18 tona po hektaru od novog sjemena, a od sjemenu proizvođača, tzv. farmerskog sjemena još je manji. U Lici je još teže – prinos se kreće od 10 do 11 tona po hektaru.
Ni natapane parcele ne daju više od 25 tona po hektaru, jer biljka jednostavno ne trpi velike stresove, kaže Mesarić napominjući kako je primjerice 2020. prinos po hektaru bio od 45 do 50 tona.
Upozorava i kako su, za razliku od prošle godine koja je isto bila sušna, uvjeti proizvodnje ove godine bili znatno teži i izazovniji, s obzirom na veliko povećanje troškova repromaterijala, kojima treba pridodati i povećani trošak hlađenja skladišta.
Lani smo razgovarali samo o suši, a sada smo u duplo težoj situaciji – umjetna gnojiva, nafta – sve je otišlo gore, kaže i dodaje kako je primjerice trošak skladištenja poskupio pet-šest puta.
Podsjeća kako su na posljedice suše upozorili resornu ministricu poljoprivrede Mariju Vučković na nedavno održanom sastanku u Ministarstvu te da je proizvođačima tada predstavljen hrvatski prijedlog izvanrednog instrumenta pomoći u okviru EAFRD-a, a objava natječaja Mjere 22 je planirana početkom listopada. Prijedlogom se omogućava jednokratna pomoć poljoprivrednicima u iznosu od 15 tisuća do 100 tisuća eura, dok je ukupna vrijednost mjere približno 200 milijuna kuna.
Mesarić drži kako je nužno pravedno raspodijeliti ta sredstva te kako neke kulture ne bi trebale biti obuhvaćene, primjerice pšenica, koja nije toliko stradala od suše. Stradala je možda nekih 10 do 15 posto.
Ne očekuje se značajnije poskupljenje krumpira
Kaže kako je svjestan da Vlada nema toliko novca da “samo daje” te kako će se morati nešto sustavno mijenjati, a ne samo tražiti pomoć. Morat će se pokrenuti investicije u navodnjavanje, smatra.
Kaže da unatoč manjem urodu i povećanju troškova proizvođači ne najavljuju značajno povećanje cijene.
Prema podacima konzultantske tvrtke Smarter, proizvodnja krumpira u Hrvatskoj odvija se na približno 10.000 hektara, a proizvedene količine osciliraju, što je povezano uglavnom s vremenskim prilikama. Zadnjih godina bilježi se odlična 2016. kada je proizvedeno gotovo 200.000. tona krumpira.
U 2020. krumpir je bio zasijan na 9.325 hektara, s kojih je izvađeno 174.279 tona krumpira.
Prema podacima Smartera, više od 60 posto proizvodnje osiguravaju Međimurska i Varaždinska županija, a samodostatnost je u posljednje tri godine oko 90 posto.
Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović pojašnjava kako niski prinosi po hektaru naših proizvođača proizlaze iz niza čimbenika – malih proizvodnih površina, niskih ulaganja u suvremene tehnologije te izostanka primjene novih znanja i tehnologija.
Većina proizvodnje konzumnog (stolnog) i industrijskog krumpira odvija se na OPG-ima koji su više ili manje specijalizirani za proizvodnju krumpira, kaže Kuskunović, navodeći kako većina gospodarstava koja se bave proizvodnjom ima malu ukupnu površinu koja je u pravilu rascjepkana na više manjih parcela što dodatno poskupljuje proizvodnju i smanjuje ekonomičnost.
Hrvatskoj nedostaju i skladišni i preradbeni kapaciteti.
Kuskunović navodi kako na tržištu dominiraju novi trendovi te potrošači sve više traže prerađeni krumpir, a to je oguljen, narezan i zapakiran krumpir spreman za upotrebu u kućanstvu ili restoranima.
Iznosi i da je Hrvatska sa prosječne proizvodnje koja je do 70-tih godina bila veća od 976.000 tona, postupno padala po površinama i urodu i došla do 227.818 tona koliki je bio prosjek u razdoblju od 2004. do 2013., da bi zadnjih godina došla do razine od oko 170.000 tona.
