Iako je Charles Darwin smatrao da su psi nastali križanjem vukova, kojota i šakala, zahvaljujući modernim znanostima, DNK analizi i molekularnoj biologiji danas sa sigurnošću možemo reći da svi psi na svijetu dijele samo jednoga zajedničkog predaka – sivog vuka.
Znanstvenici su podijeljeni kada je riječ o tome na koji su način ljudi pripitomili vukove.
Jedni smatraju da su lovci- sakupljači koristili vukove kao pomoć u lovu ili kao čuvare te su ih postupno dresirali i prilagođavali vlastitim potrebama, dok drugi vjeruju da je pripitomljavanje počelo nešto kasnije kada su vukovi približili ljudskim naseljima i počeli ‘krasti’ ostatke hrane, nastavivši živjeti uz ljude.
PSI I LJUDI
U novom je istraživanju analiziran DNK iz psećih kostiju s osam arheoloških mjesta u Europi i u Turkmenistanu. Rezultati idu u prilog pretpostavci po kojoj su psi pripitomljeni u razdoblju kada su potajno ulazili u ljudska naselja, kradući pritom ostatke hrane, istodobno se privikavajući na ljudsku prehranu.
Ranija studija pokazala je da moderni psi imaju gene za probavljanje škroba, što ih razlikuje od vukova.
Molekularni dokazi pokazuju da se transformacija sivog vuka u domaćeg psa počela događati prije oko 130.000 godina, ali prijateljski odnos između ljudi i pasa kakav danas poznajemo star je najmanje 15.000 godina.
Zbog neprestanog križanja podvrsta divljih vukova, odnosno domaćih pasa, psi su se s vremenom počeli značajno razlikovati od svojih predaka. Osim što su promijenili ćud i prilagodili je prijateljski nastrojenim ljudima, psi su promijenili i strukturu svog tijela, kažu stručnjaci.
Sposobnost probavljanja hrane koja sadrži škrob, naši pseći prijatelji razvili su paralelno s razvojem farmi prije više tisuća godina, pokazalo je istraživanje njihova DNK, a znanstvenici su rezultate studije o tome objavili u časopisu Royal Society Open Science, piše BBC.
Oni pretpostavljaju da su psi pripitomljeni u razdoblju kada su vukovi stigli u ljudska naselja, tražeći hranu. Za razliku od svojih vučjih rođaka, moderni psi navikli su na hranu bogatu škrobom.
Istraživanje DNK iz kostiju i zuba nekadašnjih pasa na arheološkim mjestima u Europi i Aziji upućuje na to da su oni i prije više tisućljeća bili u stanju probavljati hranu koja je sadržavala škrob.
Voditelj studije dr. Morgane Olliver iz Lyona smatra da je kulturni razvoj ljudi utjecao na prvu pripitomljenu životinju – psa.
Primjerci DNK stari 8000 do 4000 godina upućuju na to da su psi jeli hranu koja je sadržavala škrob još u vrijeme kada su se zajednice lovaca-sakupljača postupno počinjale baviti poljoprivredom. “To je bila prednost za pse koji su se hranili ostacima. Istodobno je lijep primjer paralelne evolucije ljudske kulture (pojave poljoprivrede) i psećeg genoma”, kazao je Ollivier za BBC.
