Povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture i medija utvrdilo je svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra Tradicijskih i pastirskih igara u Lici te su potom upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Riječ je o tradicijskoj baštini s planinskog područja od Velike i Male Kapele na sjeveru, Ličke Plješivice na istoku i Velebita na jugu i zapadu. Prema etnografskim monografijama o Lici iz 20. stoljeća, to su običaji koje je moguće pratiti od 19. stoljeća, no prenosile su se usmenom predajom kroz generacije i iz starijih vremena. Pastiri su pri čuvanju stoke često kratili vrijeme razbibrigom te igrali igre, no premda se definiraju kao „pastirske“, igre su igrali svi članovi pojedine seoske zajednice. Ponekad bi uloga igara nadišla razinu zabave i postala svojevrsnim društvenim kriterijem za isticanje pojedinca u zajednici.
Igre su to snage i vještine s ciljem nadmetanja, koje se igraju timski ili pojedinačno. U pojedinim se igrama mogu prepoznati neki danas popularni i cijenjeni sportovi: umećavanje / umićanje / kamena s ramena – bacanje kamena u daljinu, skakanje s mjesta stupačke – skok u dalj, skakanje priko sove / stupačke preko pričke – skok u vis, krivanje / prasičanje – igra slična hokeju i dr. Očuvani su lokalni nazivi igara: bacanje kamena s praćkom, vučenje kuke / privlačenje, natezanje sukna / privlačenje, dizanje mrtvaca / dizanje proštaca, vaganje soli, rvanje u križ (hrvanje slobodnim stilom), topanje, palanje / paličanje/ klisanje, cimeranje. Iako uglavnom muške, pojedine igre ostale su mješovite, muške i ženske, poput topanja ili piljanja. Premda su nositelji ovih igara prvenstveno muškarci s obzirom na cilj nadmetanja u igrama, žene su se također natjecale kako bi istaknule svoju spretnost i snalažljivost.
Zbog zamiranja tradicionalnoga stočarstva, nestanka društvene uloge pastira i sve veće urbanizacije, depopulacije prostora tijekom 20. stoljeća, ove tradicionalne igre danas nisu toliko prisutne u svakodnevici lokalne zajednice, već postaju dio tradicijskih kulturno-društvenih sadržaja. Danas se igre nastoje revitalizirati pa se u njihovo očuvanje uključuju obrazovne institucije i udruge građana.
Zaštitom tradicijskih i pastirskih igara u Lici kao nematerijalne baštine cjelovitoga prostora, zajedno s mikroregionalnim specifičnostima (Gacka, Lika i Krbava), osiguravaju se preduvjeti za daljnje prenošenje, međugeneracijsko povezivanje te uključivanje mlađe populacije u tradicijske sadržaje, a prema tome i za očuvanje, promociju i osuvremenjivanje vrijednosti tradicijskoga naslijeđa u lokalnoj zajednici.
Izvor: Ministarstvo kulture i medija
