U bogoslužnom prostoru župe sv. Bartola u Hrastovici i filjalnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Budičini, a povodom Svjetskog dana braka, u nedjelju, 11. veljače na svetoj misi koju je predvodio upravitelj župe fra Mate Bašić, obilježene su brojne obljetnice brakova. Najstariji među njima bili su Marija i Marijan Rokić čije bračno zajedništvo traje od 14.01.1954. godine, odnosno punih 70 godina.
Inače, svake druge nedjelje u veljači obilježava se Svjetski dan braka, s ciljem da se istakne značenje zajednice žene i muškarca kao temelja obitelji, tj. one zajednice koju je zamislio i posvetio sam Stvoritelj. Još više, tim se Danom želi istaknuti sakrament ženidbe kao vanjski znak kojim bračni drugovi primaju mnoge milosti za krepostan život u međusobnom poštovanju, ljubavi i pomaganju, a nadasve u otvorenosti životu.
Osim njih svoje obljetnice proslavili su i: Katica i Jura Radučević (40), Ljiljana i Ivo Gavranović (35), Kristina i Milan Rokić (30), Valentina i Josip Karaga (25), Dijana i Josip Vračan (21) i Helena i Danijel Stamenić (15), a isto tako svoje obljetnice u Budičini obilježili su: Ruža i Marijan Jurić (50), Ankica i Ivo Laktašić (50), Jela i Mato Mandić (45), Milja i Marijan Pucović (40), Željka i Joso Mikulić (40), Jasna i Matej Mikulić (30), Ana i Joso Kovačević (20) i Ankica i Vlado Jurić (20).
U podsjećanju na to vrijeme fra Mate Bašić je u propovijedi naglasio: „Kada sam, ovih dana, išao tražiti u Maticu vjenčanih iz 1954. godine onda sam se iznenadio kada sam vidio koliko zapravo je ljudi u toj godini, u ovoj župi, vjenčano, a vjenčano ih je 22-je, 1954. godine. Danas, u ovim godinama, dvoje-troje, to je maksimum i doista već po tome možemo vidjeti koliko je brak u današnje vrijeme u određenoj krizi. Mladi sve kasnije, pa čak nekada i nevoljko, stupaju u brak. Doima se u svijetu kao da je brak nešto što ne valja, kao da je nekakvo opterećenje, nekakav teret, kao da je nešto što ti stavlja lance oko vrata, pa je onda bolje ne biti uopće u braku.“
Dalje je dodao: „U braku se i na početku, uvijek na vjenčanju, daje obećanje, u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Dakle, brak nije ono što kako ga današnji svijet predstavlja, samo živjeti u dobru i zdravlju, nego u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti, u svemu. Nije nigdje točno definirano ili pak određeno koje je to dobro, koje je to zlo, koje je to zdravlje i koja je to bolest, nego sve, e to je brak, sve se podnosi, jer ljubav sve podnosi. Sama riječ da podnosi znači da je teret, nešto te pritišče, ali ljubav i ono što pritišče ona sve podnosi. To je ono što je uistinu potrebno današnjim, osobito mladima staviti na srce i um, da je upravo brak to što se živi u svim radostima, žalostima, nedaćama, bolestima i to je zapravo najljepša slika ljudske zajednice, jer bez braka, bez obitelji, nema društva.“
Izvor: Sisačka biskupija
