Na svetkovinu Tijelova, Presvete krvi i Tijela Isusova u četvrtak, 11. lipnja svečano misno slavlje u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, kancelarom mr. Jankom Lulićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i vlč. Milanom Begićem, a služio je đakon Tomislav Vojvodić.
U homiliji biskup je poručio kako je Crkva uvijek živjela od Euharistije, Isusove oproštajne večer te kako se kroz povijest i u različitim krajevima mijenjala forma, ali bit je ostala ista do danas, a to je: „opunomoćeni predvoditelj slavlja uzima kruh i vino i izgovara nad njima Isusove riječi te narod otada časti Krista koji je u tim darovima prisutan u svojem Tijelu i Krvi, kojima se pričešćuju i svećenici i vjernici. Primiti svetu Pričest znači primiti uskrsnulog Krista“, rekao je biskup.
Pojasnivši kako je današnji blagdan ustanovljen u srednjem vijeku biskup je rekao kako u njemu nalazimo nadahnuće i snagu da svoju vjeru u Krista prisutnog među nama svjedočimo svim ljudima. „Kada je uveden blagdan Tijelova cijelo je društvo bilo prožeto kršćanskom vjerom pa je izlazak iz crkava i tijelovska procesija s Presvetim bilo javno štovanje Krista u Euharistiji koji treba prožeti sav naš kršćanski život, bio on u crkvi bio na ulicama i trgovima naših gradova i sela. Danas je taj smisao još proširen jer nisu svi ljudi kršćani, nego imamo i vjernike pripadnike drugih zajednica, kao i nevjernike. Ako i danas izlazimo iz crkvi i nosimo Presveto koje njima ništa ne znači, je li to provociranje, izazivanje? Ne, mi to nikako ne želimo, mi samo želimo svima poručiti što mi vjerujemo i kako naše svetinje nosimo sobom gdje god bili, kud god išli i što god činili. Mi se ne smijemo bojati pokazivati svoju vjeru, ne samo u obredima i molitvi, nego još više u obrani naših kršćanskih vrijednosti i stavova koje želimo i trebamo zastupati ma gdje bili“.
Propovjednik je ustvrdio i kako je to osobito teško danas u tzv. pluralnom društvu. „Često se zna čuti kako je vjera naša privatna stvar, intimna i subjektivna. Ona dakle treba određivati naš unutarnji i privatni život, ali – to jest istina, međutim iz toga se izvodi posve pogrešan zaključak – da vjera, vjernik i vjerski stavovi nemaju mjesta u današnjem društvu. Civilno i crkveno strogo se dijeli pa naše zauzimanje za neke naše vrijednosti mnogi tumače kao presezanje u domenu koja je nama zabranjena, gdje mi nemamo što reći niti tražiti. To dakako nije istina! Mi smo kršćani i u svojoj sobi, kad se osobno molimo, i u crkvi kad se molimo zajedno i slavimo sveta otajstva, ali mi smo kršćani i u školama, tvornicama, uredima, na radnim mjestima i javnim prostorima, u medijima, u športu, u glazbi, u zdravstvu, u svim segmentima života i društva. I to želimo poručiti: naša prava vjernika ne mogu se i ne smiju ograničiti na neko privatno područje, da se ne bi smjelo za nas čuti niti bismo mi trebali imati ikakav utjecaj u društvu. Ne! Isus je naše svjetlo, naša radost i naš život i mi ga naviještamo posvuda, gdje god bili jer nam je to on zapovjedio: ‘Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju’. Neka sav naš život bude čašćenje Krista, i to posvuda“, zaključio je na kraju biskup.
Nakon misnoga slavlja slijedila je tijelovska procesija oko katedrale te kroz gradski park, a misu i procesiju je animirao katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.