Kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda Zlata Đurđević danas je uputila otvoreno pismo u kojem se osvrnula na svoju kandidaturu te ocijenila kako je bila podvrgnuta postupku višemjesečne diskreditacije te da su obmanjujuće teze bile adresirane na razne političke opcije.
“Odlukom da prihvatim biti javno predložena od strane Predsjednika države za predsjednicu Vrhovnog suda, nakon početnog odobravanja uvjetovanih zatečenošću političkih tijela mojim izborom, podvrgnuta sam postupku višemjesečne diskreditacije”, napisala je Đurđević u pismu od šest stranica.
Ističe kako je kampanja oštrih javnih kritika i kleveta provođena “kako s pozicije političke moći, tako i od pojedinih pripadnika sudstva”. Bez obzira na moje tvrdnje o neistinitosti kritika i kleveta, etikete i konstrukti su se samo mijenjali i nadograđivali, kaže Đurđević.
Teze vlasti su ciljano manipulativno adresirane na različite političke opcije
“Teze vlasti nisu bile samo obmanjujuće za javnost već i ciljano manipulativno adresirane na različite političke opcije”, ustvrdila je.
Optužba o kršenju Ustava i zakona, odnosno sudjelovanja u nezakonitoj proceduri, bila je namijenjena javnosti i koalicijskim partnerima kako se oni sami ne bi trudili pronalaziti formalne razloge, “što su neki odmah zdušno prihvatili, a neki odbili”.
Zaključak da se morala javiti na prvi poziv jer je naknadno pristala biti kandidatkinja ocjenjuje logički i vremenski besmislenim. Obvezu javiti se na prvi poziv imali su suci Vrhovnog suda koji sada “čvrsto stoje na stajalištu da njihov predsjednik može biti samo sudac toga suda, što su i pokazali neobrazloženim, tajnim i netransparentnim odbijanjem svih kandidata konsenzusom”.
Podsjeća da predsjednik Republike prilikom prvog poziva nije imao svog kandidata već je jedino rekao da neće izabrati suca Sessu, a samo se on od vrhovnih sudaca javio. “Stoga je pitanje, ne zašto se ja nisam javila, već zašto se oni nisu javili”, kaže Đurđević.
Druga lažna tvrdnja odnosila se na njezino mišljenje o predaji po europskom uhidbenom nalogu, a bila je namijenjena tzv. suverenističkoj opciji. Od prve klevete da je bila za “Lex Perković” se nakon nekog vremena odustalo jer se pokazalo da je istina upravo suprotna.
Slijedila je difamacija zbog njezinog mišljenja u postupku izručenja Perkovića, koje se zloupotrebljavalo i od pozicije i opozicije, kao i suca Turudića.
O zastari u tom predmetu mišljenje je dao njen kolega Davor Derenčinović, koji je na prijedlog Vlade upravo izabran za suca Europskog suda za ljudska prava, bez da se to pitanje u bilo kojem trenutku otvorilo.
“Suverenističkoj opciji serviran je, i to od pozicije i suca Turudića, još jedan neistiniti argument o mom ignoriranju ili čak naklonosti socijalističkom pravosuđu”, navela je poručivši kako je riječ o još jednoj notornoj neistini.