Možda nam se sveti ponekad čine nedohvatljivi i nerazumljivi, no to je samo zato što se nismo potrudili da ih bolje upoznamo, da ih shvatimo i približimo im se.
Na blagdan Svih svetih, u nedjelju 1. studenog, sisački biskup Vlado Košić predvodio je euharistijsko slavlje ispred crkve Pohoda Blažene Djevice Marije na sisačkom Viktorovcu, u neposrednoj blizini Gradskog groblja. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Branko Koretić, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, vicekancelar Biskupije vlč. Janko Lulić i svećenici Sisačko-katedralnog dekanata.
U homiliji biskup je rekao kako je danas na blagdan Svih svetih prilika da bolje upoznamo one koje Crkva proglašava i naziva ‘svetima’. „Možda nam se sveti ponekad čine nedohvatljivi i nerazumljivi, no to je samo zato što se nismo potrudili da ih bolje upoznamo, da ih shvatimo i približimo im se. Tada nas oni ne bi plašili niti bismo osjećali pred njima neku nelagodu, ne bi nam bili daleki i strani – jer oni su naša braća i sestre, ljudi koji su hodili i hode ovom zemljom baš kao i mi. I oni su imali i imaju problema, koji su im se činili nerješivima, imali su žalosti i osjećaje osamljenosti, borili su se sa životom i ljudima i boljele su ih rane koje su zadobivali od svojih bližnjih. No, za razliku od drugih sveti su nalazili izlaz, nalazili rješenje, nisu zdvajali i kada su tugovali, nisu se predavali i kada su gubili, nisu odustajali i kada nisu uspijevali. Naime oni su uvijek znali na koga se mogu osloniti, kome poći i kome povjerovati, kome izručiti svoje brige i terete, u koga jedinoga staviti sve svoje pouzdanje. Sa sv. Pavlom oni mogu reći: ‘Znam kome sam povjerovao.’ Dakako, to je Isus Krist naš Gospodin“, rekao je biskup te se zapitao možemo li mi biti među ‘svima svetima’? „Možda niti na to ne pomišljamo jer smo svjesni da smo slabi i nedostatni za to, no ako je čovjeku nemoguće, nije Bogu – ta Bogu je sve moguće, kaže Gospodin. Zato kršćani ne smiju biti zadovoljni s malim, tek da se nekako ‘provuku’, kao deva kroz ušice iglene, u nebo, ne! Mi moramo željeti najviše! ‘Ad majora! – prema onomu što je više!’ Zato: ‘Sursum corda! – Gore srca!“.
U nastavku biskup je progovorio o idealima i maksimama koje danas od nas očekuje Gospodin u Sisku i Hrvatskoj. „Već time što ustrajemo u vjeri i kad je teško, i kad nas progone, i kad podmeću i sve zlo slažu protiv nas – a mi se radujemo i veselimo jer je velika plaća naša na nebesima! Da, ta ustrajnost da ostanemo vjerni Gospodinu znak je da imamo to ‘blago’, premda ‘u glinenim posudama’, ali da nam je stalo da Njega ne napustimo, da budemo Njegovi učenici i da svoj život proživimo Njemu na slavu. Takvi su bili i jesu toliki naši pokojnici, naši najmiliji koji su hodili ovom Lijepom našom Domovinom prije nas, i s nama – učeći nas poštenju, vjeri, nadi i ljubavi! Učeći nas domoljublju, spremnosti na žrtvu i na vjernost ljudima i Bogu. Zato se za njih danas i molimo, posjećujemo njihove grobove i vjerujemo da su oni – zajedno sa Crkvom slavnom, kao Crkva trpeća te s nama na zemlji, Crkvom putujućom – communio sanctorum – zajedništvo svetih“.
Na kraju biskup je izrekao svoje svjedočanstvo o svetosti bl. Alojzija Stepinca, čijem se što skorijem proglašenju svetim nadamo i radujemo. „Prošle godine njegov je proces došao do kraja i sam kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetaca, izjavio je da će uskoro biti bl. Alojzije proglašen svetim. Što je zadivljujuće kod bl. Alojzija? On je postao simbol našega patničkog hrvatskog naroda. Volio je svoju domovinu Hrvatsku, a trpio je od oba totalitarizma – i nacističkoga i komunističkoga. To je dobro izrekao papa Benedikt XVI., 5. lipnja 2011. u zagrebačkoj katedrali za vrijeme svoga pohoda našoj Domovini. Kako je istaknuo Sveti Otac, u molitvi se želio na poseban način prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, ‘neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu’. Naime, kako je istaknuo Sveti Otac, taj nezaboravni biskup postao je ‘živa slika Krista, pa i Krista patnika’…. Rekao bih da je bl. Alojzije ispit savjesti za sve nas, hrvatske katolike danas, kada je opet Crkva progonjena i kada se traže svjedoci vjere, spremni i na mučeništvo. Zato molimo: sveti Alojzije Stepinče i svi sveti hrvatski mučenici, molite za nas!
Svi sveti i svetice Božje, molite za nas“, zaključio je biskup.
Misi je prethodio blagoslov obnovljenog križa na pročelju ove crkve, a nakon misnog slavlja, biskup se sa svećenicima i više stotina okupljenih vjernika u procesiji uputio do središnjeg križa Gradskog groblja gdje su molili za pokoj svih duša čiji su posmrtni ostaci pohranjeni na ovom groblju.
