Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u subotu 11. ožujka u sisačkom naselju Galdovo (na uglu Galdovačke ulice i Ulice Brezovačkog odreda) spomen-ploču i križ za 27 Galdovčana, civila i vojnika, koji su ubijeni strijeljanjem 15. lipnja 1946. godine u šumi Lasinja u sisačkom naselju Caprag u nazočnosti partizanskog komandanta grada Siska i glavnog potpisnika smrtnih presuda u vijeću Vojnog suda.
Blagoslovu su uz članove Udruge „Hrvatski domobran“ i župljane župe Galdovo nazočili i brojni javni djelatnici između ostalih predsjednica Skupštine Sisačko-moslavačke županije Ivanka Roksandić. Prije blagoslova okupljenima se obratio predsjednik sisačkog ogranka Udruge „Hrvatski domobran“ i predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković. On je podsjetio na sudbinu ubijenih istaknuvši kako do danas oni počivanju bez imena i križa na nepoznatom mjestu. „Zbog suradnje s okupatorima i drugih ustaških zločina, bilo je najčešće nimalo uvjerljivo obrazloženje ovih navodnih pravorijeka. Takve potresne presude slušali su sredinom lipnja 1945. godine, godinu dana prije smaknuća, braća Branko i Viktor Tomazetić te Petar Sabljak. Osim njih, smrtnu su kaznu dobili i kraj savskog nasipa kod ‘Radonje’ životom platili redarstvenici Roko Farkaš i Luka Penga, policijski službenik Vladimir Wolf, osnivač ‘Segeste’ Antun Saler, sin poznatog fotografa Franje, zatim čuvar ‘piramide’ i perivoja Viktorovac Ivan Šepec te krojač s Tišinske ceste Antun Bišćan. Ipak, najveći dio smaknuća izvršen je bez suđenja, nakon zatvorskih mučenja pojedinačnim odlukama oficira OZNA-e, odnosno UDBA-e“, rekao je Frković te dodao da o tome rječito svjedoči i nedaleka šuma Brezovica gdje je likvidirano šest tisuća Hrvata.
Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Sv. Josipa Radnika predvodio misu zadušnicu za ubijene. U koncelebraciji bili su domaći župnik fra Roko Bedalov i župnik iz Budaševa i dekan Sisačko-katedralnog dekanata vlč. Krešimir Bulić. U homiliji biskup je podsjetio kako je danas dan proljetnih kvatri kojima Crkva poziva na post i na žrtvu, te kako je ovo vrijeme korizme osobito prikladno za to. Biskup je istaknuo i kako svaka kvatra ima svoju nakanu, a nakana današnjih obraćenje i pokora. „Čuli smo Božju Riječ i kako nas sv. Ivan apostol potiče u prvom čitanju da priznamo da smo grešnici jer ‘onaj tko rekne da grijeha nema, sam sebe vara i istine nema u njemu’. Mi znamo da smo slabi i da u našoj ljudskoj slabosti činimo i zlo. Zato se trebamo kajati i obraćati, činiti pokoru i ispovijedati svoje grijehe. Mi smo, nažalost, živjeli punih četrdeset i pet godina nakon Drugog svjetskog rata da se ni najteži grijesi nisu ispovijedali, da se zločini i ubojstva nisu smjeli spominjati, a ubojice i zločinci nisu dobili kaznu nego nagradu. Bilo je i u našem kraju, nažalost, mnogo takvih zločina i tek sada nakon sedamdeset godina od toga i dvadeset i pet godina od osamostaljenja Hrvatske mi dolazimo do te istine. Zato se i podižu ovi križevi, kojih smo do sada postavili pet, a postavit ćemo do ljeta još pet i tako obilježiti deset mjesta gdje je u našem kraju bilo masovnih stratišta, gdje su ljudi likvidirani bez suđenja ili s namještenim suđenjem“, poručio je biskup.
U nastavku govoreći o prispodobi o milosrdnome Samarijancu biskup je rekao kako se u našoj povijesti, kroz proteklih 70 godina, događalo da se nije željelo vidjeti čovjeka koji je u nevolji i koji trpi. „Zato mi želimo biti Samarijanci koji će poviti rane. Želimo tog ubijenog barem pokopati, sačuvati mu ime i uspomenu na njega, pomoliti se i prikazati misu. Mi želimo slušati Isusovu zapovijed ‘ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe’ jer taj ubijeni je također bio čovjek, možda i prisiljen da bude u suprotnoj vojsci ili se slučajno tu zatekao, možda nije poznavao komunistički režim i njegova krivica je bila samo to što je živ“, ustvrdio je biskup te na kraju podsjetio kako se tako posebno likvidiralo pripadnike obiju domovinskih vojski i kako je u Sisačko-moslavačkoj županiji 119, većinom neistraženih, masovnih grobnica iz tog vremena.
