Bošnjaci Siska i SMŽ posjetili Srebrenicu i Mostar

1600

Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske ogranak grada Siska i Sisačko-moslavačke županije pod vodstvom Hamzalije  Hafizovića te predsjednikom SDA SMŽ Šabanom Kadrićem pohodila je, kao i proteklih godina, Srebrenicu – Potočare na obilježavanju 22. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Sigurnoj zoni UN-a. U Rimskom carstvu Srebrenica je bila jedna od najvećih kovnica novca, u bivšoj Jugoslaviji srednje razvijena općina, a u našem vremenu simbol je genocida nad više od 7.000 ljudi.

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari je memorijalni kompleks izgrađen u znak sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima Srebrenice tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Centar je izgrađen u naselju Potočari u blizini Srebrenice, a sastoji se od spomen obilježja i mezarja, neki ga još zovu dolina bijelih nišana. Iako je u Srebrenici izvršen genocid, ima onih koji to poriču. Doček tabuta za dženazu u Potočarima svake godine okuplja članove porodica žrtava, njihove susjede i prijatelje te brojne predstavnike medija. Svaka godišnjica genocida u Srebrenici susret je s prošlošću i surovim činjenicama. Ove godine pokopano je još 70 identificiranih osoba. Svaki broj na zelenom tabutu jedno je ime, osoba koja je imala porodicu, život, posao. Za sedam od njih mladost je prerano prekinuta. Nisu dočekali ni punoljetnost. Iz školskih kupa otišli su u smrt. Ubijeni su, a da nisu znali ni razlog za to. Najmlađa žrtva koja  je ukupana ove godine  u Potočarima je 15-godišnji Damir (Kemal) Suljić, čiji posmrtni ostaci su pronađeni u bratunačkoj masovnoj grobnici Blječeva. Do sada je pronađeno i pokopano 6.054 žrtava genocida.

Nakon Srebrenice, Udruga je krenula dalje prema Mostaru gdje su posjetili Počitelj, maleni gradić, smješten pored magistralnog puta Sarajevo-Mostar-Čapljina. Na visokim liticama iznad Neretve dominiraju srednjovijekovne obrambene utvrde. Počiteljem dominiraju orijentalni građevinski stilovi, koji s mješavinom mediteranskog stila daju ovom naselju jednu posebnu dimenziju. Vjerojatno je postojao i prije, ali se Počitelj prvi put spominje u pisanim dokumentima u 1444. godini kao sjedište župe. U nadolazećem razdoblju, a u svrhu obrane od osvajanja Turaka, Ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin zajedno s lokalnim plemstvom utvrđuje Počitelj.

Blagaj je bilo sljedeće mjesto posjeta. Mjesto oaze mira i prirodne harmonije  koje je smješteno 3 km od mostarskog aerdroma. U miru tekijske avlije, rashlađeni svježinom bajkovite Bune, shvaćate zašto je Blagaj bio centar zanimanja predpovjesnih ljudi, rimskih plemenitaša, osmanskih vezira i kadija, austrougarskih oficira i mnogih putnika namjernika željnih izvorske svježine, topline sunca i plavetnila neba. Blagaj je stari grad izgrađen još u vrijeme Rimskog carstva. Tada nije bio grad, već utvrda, a s vremenom se razvio u pravi biser Hercegovine. Najveću pažnju privlači vrelo Bune na kojem se nalazi, kako mnogi kažu, najmisterioznija građevina – Tekija. Najvažniji dio Blagaja za koji znaju turisti širom svijeta jeste Tekija na vrelu Bune koja predstavlja značajan spomenik kulture iz ranog turskog doba u BiH. To je mjesto gdje su, posebnim ritualom, derviši obavljali, a i danas obavljaju zikir (slave Boga).

Izvor rijeke Bune je jedan od najvećih i najlepših izvora u Europi i vjerovatno najbolji primjer podzemne kraške rijeke. Buna ističe iz pećine ispod stijene visoke 200 metara i samostalno stvara tamno modru-smaragdno zelenu rijeku, koja teče još oko devet km prema zapadu i ulijeva se u Neretvu u blizini sela Buna.

Turski sultan je, očekivano, bio oduševljen Bunom te je zapovijedio da se u neposrednoj blizini njenog izvora sazida tekija. Tekija iz 16. vijeka je izgrađena za potrebe derviškog kulta i okupljanje Sufi – derviš bratstva te je služila kao konačište za derviše – Sufi putnike. Orijentalna bosanska arhitektura tekije u Blagaju privlači svojom bjelinom duple fasade, spratom i proširenom sobom koja liči na balkon, čiji obrisi se odražavaju na površini tamno zelene vode rijeke Bune. Tekija na Buni u Blagaju je otvorena za posjetitelje tijekom čitave godine i u njenoj predivnom vrtu, s veličanstvenim pogledom na izvor Bune se služe osvježavajuća pića, čaj i turska kava.

Villa Rustica – Mogorjelo (Čapljina)  jedan je od najznačajnijih spomenika rimskog doba u BiH j. Riječ je o ostatcima utvrđene vile suburbane s početka 4. stoljeća iako je već i u 1. stoljeću nove ere ovdje postojalo poljoprivredno imanje sa zgradama za stanovanje, skladištima, stajama,  mlinovima, pekarnicom, uljarom i kovačnicom. Ovdje saznajemo zapravo da tradicija maslinarstva seže još u davna vremena kada su stari Rimljani prepoznali Hercegovinu kao plodno tlo za uzgoj najčuvenijeg mediteranskog eliksira.

Zadnja stanica prije povrtaka u Sisak je bio naravno  Mostar koji je poznat po čuvenom Starom mostu izgrađenom u 16.stoljeću. i kojeg posjećuje veliki broj stranih turista. Veliku pomoć u obilasku pružio je  profesor Ibrahim Kajan.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime